Breaking Bad, specijal
Helly Cherry
Kada je dvadeset i devetog septembra prošle godine ruka Waltera Whitea skliznula sa ogromnog metalnog kotla i ostavila krvavi trag, milionima širom svijeta je bilo jasno da su svjedočili najboljoj televizijskoj drami svih vremena. I dan-danas postoje krugovi koji se opiru toj činjenici: filmska kompleksnost Breaking Bada, te Gilliganova nenadmašna sposobnost da transformiše lika do granice neprepoznatljivog i da ga baš u trenucima kada bi nam trebao biti najomraženiji drži tako blizu srcima je ništa drugo doli rafinirana genijalnost. Jasno, postoje serijali koji su došli poprilično blizu, ali u svijetu komercijalne televizije niko nije stvorio umjetnost na ovakav način.
Zato nije ni čudo da je za vrijeme snimanja serije, ali i netom poslije završetka snimanja veliki broj pisaca, novinara, ljubitelja serijala, teoretičara i profesora sjeo za svoje pisaće mašine i tastature, te pokušao dati svoje (stručno) mišljenje o različitim aspektima serijala. Svima je jasno da je Breaking Bad serijal koji počiva na simbolima i izvrtanju stvarnosti, te je samim tim podložan opservacijama i teorijama.
Kada sam drugi put gledao Breaking Bad, istovremeno sam čitao tri knjige koje su mi se učinile kao najzanimljivije štivo. Na drugo gledanje, promjenila se i moja opservacija lika i djela Waltera Whitea. Primjetio sam puno više negativnog u samoj srži lika, ali određene stvari koje sam iznio pred samo finale prvog gledanja ostale su iste.
Čitati knjige predstavljene u nastavku bez gledanja serije je apsolutno uzaludan posao. Čitati ih uz prvo gledanje serije je također način da si pokvarite užitak – no čitanje ovih knjiga nakon prvog gledanja, pa ponovno gledanje nakon pročitanog materijala (na određeni način sam ja to uradio) je pravi put da se Breaking Bad spozna u potpunosti.
Breaking Bad and Philosophy: Badder Living Through Chemistry je šezdeset i sedmi nastavak u ciklusu Pop Culture and Philosophy izdavačke kuće Open Court Publishing Company. Ukoliko ranije niste čuli za ovaj serijal, radi se o zbirkama eseja u kojima se analizira jedan segment popularne kulture, bio to serijal, film, muzičar ili muzički žanr kroz vizuru filozofije. Knjige iz ovog serijala su najčešće pisane običnim jezikom, a ciljna grupa nije akademska zajednica, već ljubitelji navedenih elemenata pop kulture.
Postoji mogućnost da se određenim naslovima koje su esejisti obrađivali kroz knjige iz ovog serijala pokušava dati dodatna mudrost što definitivno nije slučaj sa Breaking Badom koji čvrsto stoji na svojim nogama i ima dovoljno mesa na butinama da filozofsko žvakanje bude zanimljiv posao.
Eseji predstavljeni u ovoj zbirci su blago rečeno pogodak ili promašaj. Nije samo do teme koju su određeni esejisti uzeli da obrađuju, već i do načina na koji su pristupili obradi. Vrijedi izdvojiti nekoliko zanimljivih: analiza Breaking Bada kroz vizuru Shakespeara i Macbetha je toliko dobra da me natjerala da napokon izdvojim svoje vrijeme i pročitam neka od najznačanijih Shakespearovih djela. U samom eseju se na veoma dobar način prikazuje utjecaj klasične književnosti na modernu kulturu i kako zapravo određene formule vladaju i dan-danas. Što bi se reklo, čitaj Shakespeara, navuci mu na likove odjeću modernog čovjeka i dobit ćeš recept za dobru dramu.
Da li Heisenbergovo načelo neodređenosti vrijedi ne samo u kvantnoj mehanici, već i u životima ljudi, jedna je od tema koja je obrađena na poprilično dobar način (Heisenberg kao Werner Heisenberg, ne Walter White – Heisenberg). Po mom mišljenju, pored analize Macbetha i Breaking Bada, najviše sam uživao u (pokušaju) definisanja Waltera Whitea kao zagovornika konsekvencijalizma, te analizi stvarnog i posljedičnog broja smrti u serijalu: koliko je ljudi Walter White ubio vlastitim rukama, a za koliko je smrti odgovoran upravo zahvaljujući svom pokušaju da spasi porodicu od finansijskog kraha?
Kanadskom profesoru i hemičaru Pearsonu Mooreu analiza serija nije nimalo strana. Njegov vodič za serijal LOST je u određenom trenutku bio najprodavanija knjiga na Amazonu u kategoriji TV vodiča. Prije Breaking Blue naslova, Moore je objavio uvodnu knjigu koja se zove Breaking White. Kako vam se ne bi desilo da kupite oba naslova, napominjem da se u sastavu Breaking Blue knjige nalazi i Breaking White koja čini mali dio ovog proširenog izdanja.
Pearsonova knjiga nosi podnaslov The Themes, Thesis and Colors of Breaking Bad, te na dobar način opisuje o čemu Pearson Moore piše u ovom naslovu. Uz iznošenje mnogo ličnih iskustava, ponekad i u formi arogantnog JA, JA, JA, Moore ipak donosi neke neplanirane, ali zanimljive zaključke.
Postoje dva osnovna problema sa Mooreovom knjigom. Kako je u pitanju pozamašan zalogaj filozofije, dodatne reference bi na dobar način utvrdile njegovo mišljenje, ali veoma često fale u krucijelnim trenucima. Drugi je ogromna količina poprilično divljih zaključaka koje Moore izlaže, te ćete ovaj naslov morati čitati pomalo, kako bi uspješno progutali sve što Pearson Moore servira. Želite znati šta je simbolika blinkajućeg crvenog svjetla javljača za požar u koje Walter White nepomično bulji u jednoj od epizoda? Pearson misli da ima odgovor i spreman je podijeliti ga sa vama.
Sa cijenom od 80 dolara za tvrdokorično izdanje, te pedeset dolara za Kindle izdanje, Breaking Bad: Critical Essays on The Contexts, Politics, Style, And Reception of Television Series zvuči kao zbirka koja nije namijenjena za široke narodne mase. I nije – za razliku od gore spomenutog naslova koji sa akademskog stajališta analizira određene teme za neakademsku zajednicu, ovaj naslov namijenjen je akademskoj zajednici. No nemojte misliti da je u pitanju suhoparno nabrajanje činjenica i analiza. Vidljivo je da su imena okupljena u ovoj zbirci ljubitelji Breaking Bada, ali i intelektualci koji na pronicljiv način znaju postaviti pitanje vezano za svoj omiljeni serijal.
U mnogo manjem broju eseja u odnosu na ranije spomenutu filozofsku zbirku, autori se dotiču nekoliko veoma zanimljivih pitanja: vizualnog i auditivnog stila i prezentacije serijala, uloge latinoameričkih likova i bježanju od stereotipa, ulozi žene u serijalu, predstavljanju osoba sa invaliditetom i specijalnim potrebama… Na samom početku knjige nalazi se veoma kompleksna analiza politike i diskursa neoliberalizma, te povezanosti istog sa idejom transformacije Waltera Whitea u Heinseberga. Način na koji određeni autori iz ove zbirke analiziraju Breaking Bad sa stvarnosti u kojoj živimo, te primjerima iz drugih serijala, ali i historijata AMC-ja kao kablovske televizije i moderne produkcije, su zaista fascinantni.
Zavisi od toga šta želite.
Breaking Bad and Philosophy će veliki broj akademika i ljudi koji imaju potrebu da se verbalno uzdižu i to najčešće neosnovano (studenti moji, studenti) popljuvati nazivajući knjigu još jednim zatupljivanjem, odnosno obaranjem vrijednosti filozofije povezivajući istu sa temama iz pop kulture. Naravno, stvari možemo posmatrati na taj način, ali možemo i reći da je ovaj naslov, kao i bilo koji drugi iz ovog serijala zapravo dobar uvodnik i način da se osoba dosad neupoznata sa filozofijom ili bilo kojom temom koja se spominje u knjizi upozna sa istima. Odbaciti prvi naslov bi bilo veoma glupo; jasno je da se radi o poprilično razvodnjenom materijalu, ali isti će (i treba tako) pronaći svoju publiku.
BREAKING BAD AND PHILOSOPHY OCJENA: Zabavno štivo za odmora pod palmom, puta ili lagano čitanje po završetku gledanja serijala. Ukoliko ne želite zamarati mozak, ali želite čitati o Breaking Badu – ovo je knjiga za vas.
Za knjigu Pearsona Moorea i pravilno konzumiranje iste morate popustiti sve kočnice, osloboditi um i biti spremni na neke poprilično iracionalne ideje koje Moore odašilje. Dobra stvar vezana za Pearsona i njegove opservacije je činjenica da ih Moore ni u jednom trenutku ne naziva solidnim, istinitim i pravilnim, već jednim od, te temama od kojih bi se trebala razviti dalja diskusija. Breaking Blue odista nije knjiga za svakoga niti je knjiga koju trebate čitati odmah nakon završetka gledanja serijala – pristupite joj ukoliko ste istinski fanatik i spremni ste da pročitate nešto novo, nešto divlje.
BREAKING BLUE OCJENA: Samo za istinske fanatike, knjiga sa mnogo zanimljivih teorija, divljih zaključaka, ali poprilično siromašna referencama i fusnotama.
Zbirka eseja koju je sakupio profesor David P. Pierson je knjiga koju ste htjeli imati na faksu, uz sve predmete koji koriste istu da bi vas nečemu poučili. Naši fakulteti, umjesto da grade ljubav ka znanju i čitanju kroz korištenje materijala kakav je ovaj idu u apsolutno suprotnom smjeru, te i dalje pokušavaju pojasniti sve i svašta apsolutno neosnovano na nekom metafizičkom nivou. Breaking Bad: Critical Essays… je zanimljiva i moćna zbirka eseja, te problem iste zapravo i dopire iz njenog, inače odličnog sadržaja – da bi je u potpunosti razumjeli morate biti načitani, te imati određeni set znanja o određenim temama koje se obrađuju u zbirci.
BREAKING BAD: CRITICAL ESSAYS… OCJENA: Po mom neskromnom mišljenju, najbolja od ova tri naslova, no ono što je koči u preuzimanju komercijalnog trona od Pop Culture and Philosophy naslova je izuzetno visoka cijena i kompleksnost jezika i tema koje prosječni čitatelj neće uspjeti u potpunosti svladati.
Arnel Šarić
Zato nije ni čudo da je za vrijeme snimanja serije, ali i netom poslije završetka snimanja veliki broj pisaca, novinara, ljubitelja serijala, teoretičara i profesora sjeo za svoje pisaće mašine i tastature, te pokušao dati svoje (stručno) mišljenje o različitim aspektima serijala. Svima je jasno da je Breaking Bad serijal koji počiva na simbolima i izvrtanju stvarnosti, te je samim tim podložan opservacijama i teorijama.
Kada sam drugi put gledao Breaking Bad, istovremeno sam čitao tri knjige koje su mi se učinile kao najzanimljivije štivo. Na drugo gledanje, promjenila se i moja opservacija lika i djela Waltera Whitea. Primjetio sam puno više negativnog u samoj srži lika, ali određene stvari koje sam iznio pred samo finale prvog gledanja ostale su iste.
Čitati knjige predstavljene u nastavku bez gledanja serije je apsolutno uzaludan posao. Čitati ih uz prvo gledanje serije je također način da si pokvarite užitak – no čitanje ovih knjiga nakon prvog gledanja, pa ponovno gledanje nakon pročitanog materijala (na određeni način sam ja to uradio) je pravi put da se Breaking Bad spozna u potpunosti.
Breaking Bad and Philosophy: Badder Living Through Chemistry je šezdeset i sedmi nastavak u ciklusu Pop Culture and Philosophy izdavačke kuće Open Court Publishing Company. Ukoliko ranije niste čuli za ovaj serijal, radi se o zbirkama eseja u kojima se analizira jedan segment popularne kulture, bio to serijal, film, muzičar ili muzički žanr kroz vizuru filozofije. Knjige iz ovog serijala su najčešće pisane običnim jezikom, a ciljna grupa nije akademska zajednica, već ljubitelji navedenih elemenata pop kulture.
Postoji mogućnost da se određenim naslovima koje su esejisti obrađivali kroz knjige iz ovog serijala pokušava dati dodatna mudrost što definitivno nije slučaj sa Breaking Badom koji čvrsto stoji na svojim nogama i ima dovoljno mesa na butinama da filozofsko žvakanje bude zanimljiv posao.
Eseji predstavljeni u ovoj zbirci su blago rečeno pogodak ili promašaj. Nije samo do teme koju su određeni esejisti uzeli da obrađuju, već i do načina na koji su pristupili obradi. Vrijedi izdvojiti nekoliko zanimljivih: analiza Breaking Bada kroz vizuru Shakespeara i Macbetha je toliko dobra da me natjerala da napokon izdvojim svoje vrijeme i pročitam neka od najznačanijih Shakespearovih djela. U samom eseju se na veoma dobar način prikazuje utjecaj klasične književnosti na modernu kulturu i kako zapravo određene formule vladaju i dan-danas. Što bi se reklo, čitaj Shakespeara, navuci mu na likove odjeću modernog čovjeka i dobit ćeš recept za dobru dramu.
Da li Heisenbergovo načelo neodređenosti vrijedi ne samo u kvantnoj mehanici, već i u životima ljudi, jedna je od tema koja je obrađena na poprilično dobar način (Heisenberg kao Werner Heisenberg, ne Walter White – Heisenberg). Po mom mišljenju, pored analize Macbetha i Breaking Bada, najviše sam uživao u (pokušaju) definisanja Waltera Whitea kao zagovornika konsekvencijalizma, te analizi stvarnog i posljedičnog broja smrti u serijalu: koliko je ljudi Walter White ubio vlastitim rukama, a za koliko je smrti odgovoran upravo zahvaljujući svom pokušaju da spasi porodicu od finansijskog kraha?
Kanadskom profesoru i hemičaru Pearsonu Mooreu analiza serija nije nimalo strana. Njegov vodič za serijal LOST je u određenom trenutku bio najprodavanija knjiga na Amazonu u kategoriji TV vodiča. Prije Breaking Blue naslova, Moore je objavio uvodnu knjigu koja se zove Breaking White. Kako vam se ne bi desilo da kupite oba naslova, napominjem da se u sastavu Breaking Blue knjige nalazi i Breaking White koja čini mali dio ovog proširenog izdanja.
Pearsonova knjiga nosi podnaslov The Themes, Thesis and Colors of Breaking Bad, te na dobar način opisuje o čemu Pearson Moore piše u ovom naslovu. Uz iznošenje mnogo ličnih iskustava, ponekad i u formi arogantnog JA, JA, JA, Moore ipak donosi neke neplanirane, ali zanimljive zaključke.
Postoje dva osnovna problema sa Mooreovom knjigom. Kako je u pitanju pozamašan zalogaj filozofije, dodatne reference bi na dobar način utvrdile njegovo mišljenje, ali veoma često fale u krucijelnim trenucima. Drugi je ogromna količina poprilično divljih zaključaka koje Moore izlaže, te ćete ovaj naslov morati čitati pomalo, kako bi uspješno progutali sve što Pearson Moore servira. Želite znati šta je simbolika blinkajućeg crvenog svjetla javljača za požar u koje Walter White nepomično bulji u jednoj od epizoda? Pearson misli da ima odgovor i spreman je podijeliti ga sa vama.
Sa cijenom od 80 dolara za tvrdokorično izdanje, te pedeset dolara za Kindle izdanje, Breaking Bad: Critical Essays on The Contexts, Politics, Style, And Reception of Television Series zvuči kao zbirka koja nije namijenjena za široke narodne mase. I nije – za razliku od gore spomenutog naslova koji sa akademskog stajališta analizira određene teme za neakademsku zajednicu, ovaj naslov namijenjen je akademskoj zajednici. No nemojte misliti da je u pitanju suhoparno nabrajanje činjenica i analiza. Vidljivo je da su imena okupljena u ovoj zbirci ljubitelji Breaking Bada, ali i intelektualci koji na pronicljiv način znaju postaviti pitanje vezano za svoj omiljeni serijal.
U mnogo manjem broju eseja u odnosu na ranije spomenutu filozofsku zbirku, autori se dotiču nekoliko veoma zanimljivih pitanja: vizualnog i auditivnog stila i prezentacije serijala, uloge latinoameričkih likova i bježanju od stereotipa, ulozi žene u serijalu, predstavljanju osoba sa invaliditetom i specijalnim potrebama… Na samom početku knjige nalazi se veoma kompleksna analiza politike i diskursa neoliberalizma, te povezanosti istog sa idejom transformacije Waltera Whitea u Heinseberga. Način na koji određeni autori iz ove zbirke analiziraju Breaking Bad sa stvarnosti u kojoj živimo, te primjerima iz drugih serijala, ali i historijata AMC-ja kao kablovske televizije i moderne produkcije, su zaista fascinantni.
NEMAM VREMENA ZA TRI NASLOVA, KOJI ODABRATI?
Zavisi od toga šta želite.
Breaking Bad and Philosophy će veliki broj akademika i ljudi koji imaju potrebu da se verbalno uzdižu i to najčešće neosnovano (studenti moji, studenti) popljuvati nazivajući knjigu još jednim zatupljivanjem, odnosno obaranjem vrijednosti filozofije povezivajući istu sa temama iz pop kulture. Naravno, stvari možemo posmatrati na taj način, ali možemo i reći da je ovaj naslov, kao i bilo koji drugi iz ovog serijala zapravo dobar uvodnik i način da se osoba dosad neupoznata sa filozofijom ili bilo kojom temom koja se spominje u knjizi upozna sa istima. Odbaciti prvi naslov bi bilo veoma glupo; jasno je da se radi o poprilično razvodnjenom materijalu, ali isti će (i treba tako) pronaći svoju publiku.
BREAKING BAD AND PHILOSOPHY OCJENA: Zabavno štivo za odmora pod palmom, puta ili lagano čitanje po završetku gledanja serijala. Ukoliko ne želite zamarati mozak, ali želite čitati o Breaking Badu – ovo je knjiga za vas.
Za knjigu Pearsona Moorea i pravilno konzumiranje iste morate popustiti sve kočnice, osloboditi um i biti spremni na neke poprilično iracionalne ideje koje Moore odašilje. Dobra stvar vezana za Pearsona i njegove opservacije je činjenica da ih Moore ni u jednom trenutku ne naziva solidnim, istinitim i pravilnim, već jednim od, te temama od kojih bi se trebala razviti dalja diskusija. Breaking Blue odista nije knjiga za svakoga niti je knjiga koju trebate čitati odmah nakon završetka gledanja serijala – pristupite joj ukoliko ste istinski fanatik i spremni ste da pročitate nešto novo, nešto divlje.
BREAKING BLUE OCJENA: Samo za istinske fanatike, knjiga sa mnogo zanimljivih teorija, divljih zaključaka, ali poprilično siromašna referencama i fusnotama.
Zbirka eseja koju je sakupio profesor David P. Pierson je knjiga koju ste htjeli imati na faksu, uz sve predmete koji koriste istu da bi vas nečemu poučili. Naši fakulteti, umjesto da grade ljubav ka znanju i čitanju kroz korištenje materijala kakav je ovaj idu u apsolutno suprotnom smjeru, te i dalje pokušavaju pojasniti sve i svašta apsolutno neosnovano na nekom metafizičkom nivou. Breaking Bad: Critical Essays… je zanimljiva i moćna zbirka eseja, te problem iste zapravo i dopire iz njenog, inače odličnog sadržaja – da bi je u potpunosti razumjeli morate biti načitani, te imati određeni set znanja o određenim temama koje se obrađuju u zbirci.
BREAKING BAD: CRITICAL ESSAYS… OCJENA: Po mom neskromnom mišljenju, najbolja od ova tri naslova, no ono što je koči u preuzimanju komercijalnog trona od Pop Culture and Philosophy naslova je izuzetno visoka cijena i kompleksnost jezika i tema koje prosječni čitatelj neće uspjeti u potpunosti svladati.
Arnel Šarić