Bilo bi interesantno pitati Bilijeve fanove koliko njih poznaje njegovu diskografiju, koliko je album izdao, koji je, na primjer, prvi album i slična kataloška pitanja. Sumnjam da bi vrlo mali broj znao da odgovori i da bi ili prećutali ili spominjali samo najveće hitove. Pomalo je žalosno posmatrati kvalitetnog izvođača koji živi na singlovima, još je žalosnije gledati polu pop polu rock figuru koja se na sceni održala zahvaljujući najviše MTV spotovima i njegovom dobrom izgledu. Kvalitet Bilijevih izdanja je opadao proporcionalno nakon prvog albuma i već na trećem je dostigao nivo prosječnosti kao i veći dio scene. Jedino su ga povremeni hitovi i dalje gurali naprijed, pa su tako i ostale zapamćene „LA Woman“ i „Shock to the System“. Kako nekada tako i danas i „Kings and Queens of the Undergoround“ je jedno prosječno prijatno audio iskustvo sa nekoliko kvalitetnih singlova koji će mu obezbjediti slušanost. Prije svega bih izdvojio „Postcards From the Past“ kojoj samo nedostaje manje filtriran zvuk da doista postane novi veliki Billy Idol hit. Pa tu je još i odlična „Eyes Wide Shut“ i ... i ... i ... i to je to. Ostale pjesme su tzv. „fillers“, topla postava između dvije dobre pjesme. 
Samo dan nakon što je album procurio na torrentima, počela je velika reklamna kampanja za Bilijevu autobiografsku knjigu i to je najveće uzbuđenje oko ovog albuma. OK, i to je biznis. Od nečega treba da se živi i treba se adaptirati novim vremenima. Da ne dužim dalje, ovaj novi album ne donosi ništa novo ili revolucionarno. Ima par pjesama koje podsjećaju na nekadašnju slavu, a ostatak je sasvim korektno i prijatno iskustvo. 

Nikola Franquelli