Kad jedan čovek zvuči kao čitav bend i Harp eksplozija pride
Helly Cherry
Igor Đeke jedan od najznačajnijih muzičara vinkovačkog rokenrola (Majke, Satan Panonski, Kaotične Duše, Mlinski Kamen). U Protekloj deceniji predvodio je vinkovački garažni pank bend Thee Knuckleheads. Posle raspada ovog benda poslednjih godina nastupa sam kao Harp Explosion Thee One Man Band a od kraja 2013. postao je novi član Discipline Kičme. Istražujući nove načine sviranja usne harmonike počeo je da koristi distorziju kao muzički efekat. Njegov zvuk nije klasična bluz forma već prljavi garažni pank-bluz koji se sjajno uklopio u muziku ove legendarne grupe a prihvaćen je i kod DAK fanova. Ovih dana objavio je novi album “5 Year Later“ povodom koga i razgovaramo ovom prilikom.
HC: Kako bi čitaocima predstavio svoj projekat Harp Explosion i zašto nastupaš kao OMB?
IĐ: Ukratko, Harp Explosion je one man band u kojem pjevam i sviram usnu harmoniku uz loopove bubnja. Da bi to sve zvučalo prljavo i smisleno, koristim gitarske pedale pomoću kojih mijenjam boju zvuka i radim aranžmane u živo na već postojeće loopove bubnja. Repertoar se sastoji od autorskih pjesama prošaran trailerima iz starih filmova a stil glazbe se može nazvati garage blues iako tu ima i nekih drugih elemenata.
E sad, zašto nastupam sam kao OMB… ima dosta odgovora na to pitanje. U početku je to bilo zbog poteškoće u pronalaženju istomišljenika po pitanju glazbe i sviranja a kasnije se ispostavilo da je OMB forma dosta zahvalna jer mogu u potpunosti realizirati svoje ideje bez ičijeg utjecaja. Zatim se pojavila mogućnost sviranja u velikim i vrlo malim prostorima. Tehnička postava na bini nije zahtjevna pa se lako sve dogovori i postavi. U OMB nema svađe oko novca i bubnjar ne kasni na probe.
IĐ: Ukratko, Harp Explosion je one man band u kojem pjevam i sviram usnu harmoniku uz loopove bubnja. Da bi to sve zvučalo prljavo i smisleno, koristim gitarske pedale pomoću kojih mijenjam boju zvuka i radim aranžmane u živo na već postojeće loopove bubnja. Repertoar se sastoji od autorskih pjesama prošaran trailerima iz starih filmova a stil glazbe se može nazvati garage blues iako tu ima i nekih drugih elemenata.
E sad, zašto nastupam sam kao OMB… ima dosta odgovora na to pitanje. U početku je to bilo zbog poteškoće u pronalaženju istomišljenika po pitanju glazbe i sviranja a kasnije se ispostavilo da je OMB forma dosta zahvalna jer mogu u potpunosti realizirati svoje ideje bez ičijeg utjecaja. Zatim se pojavila mogućnost sviranja u velikim i vrlo malim prostorima. Tehnička postava na bini nije zahtjevna pa se lako sve dogovori i postavi. U OMB nema svađe oko novca i bubnjar ne kasni na probe.
HC: Koji su bendovi, muzičari uticali na tebe?
IĐ: E sad da imam 20ak godina odmah bih ispucao listu bendova kao tipa Stones, Sonics, Flaming Groovies, Stooges i sl. bendove koje sam u to vrijeme slušao a sada se toga već nakupilo kroz godine tako da ni sam ne znam. Ima tu utjecaja sa svih strana. Utjecaj usno-harmonikaša na moje sviranje se isto tako godinama mijenjao kroz razne faze, od crnih preko bijelih do prljavih i modernih.
HC: Upravo ti je izašao novi album "5 Years Later" na kojem imaš goste, kako si zadovoljan njime?
IĐ: S obzirom da sam cijeli album snimio kod kuće u dnevnom boravku sa jednim USB mikrofonom i računalom i više sam nego zadovoljan. Gosti na albumu su učinili to isto, svaki prema svojim mogućnostima i poslali mi svoje snimke. Snimanje sam završio još početkom 2012. nakon čega sam imao pauzu do 2014. Kada sam konačno skupio sve snimke i završio produkciju odlučio sam objaviti album na petu godišnjicu benda pa se tako i album zove “5 Years Later”. Pjesme na albumu su stilski različite a gosti na albumu doprinose još više toj raznolikosti i čine ovaj album interesantnim i drugačijim od prošlih albuma na kojima je bila samo usna harmonika i bubanj.
Omotom sam isto vrlo zadovoljan iako sam imao neku drugu ideju na početku. Postapokaliptična fotka šinobusa na omotu albuma prikazuje lokaciju u Vinkovcima gdje je snimljen spot za pjesmu “I Feel” i odlično pristaje uz atmosferu albuma. Vinkovci su također poznati kao željezničarski grad, a vlak mi je i dalje često prijevozno sredstvo na svirke tako da to sve ima nekog smisla. UFO je tu naravno kao zaštitni znak još od prvog albuma.
IĐ: S obzirom da sam cijeli album snimio kod kuće u dnevnom boravku sa jednim USB mikrofonom i računalom i više sam nego zadovoljan. Gosti na albumu su učinili to isto, svaki prema svojim mogućnostima i poslali mi svoje snimke. Snimanje sam završio još početkom 2012. nakon čega sam imao pauzu do 2014. Kada sam konačno skupio sve snimke i završio produkciju odlučio sam objaviti album na petu godišnjicu benda pa se tako i album zove “5 Years Later”. Pjesme na albumu su stilski različite a gosti na albumu doprinose još više toj raznolikosti i čine ovaj album interesantnim i drugačijim od prošlih albuma na kojima je bila samo usna harmonika i bubanj.
Omotom sam isto vrlo zadovoljan iako sam imao neku drugu ideju na početku. Postapokaliptična fotka šinobusa na omotu albuma prikazuje lokaciju u Vinkovcima gdje je snimljen spot za pjesmu “I Feel” i odlično pristaje uz atmosferu albuma. Vinkovci su također poznati kao željezničarski grad, a vlak mi je i dalje često prijevozno sredstvo na svirke tako da to sve ima nekog smisla. UFO je tu naravno kao zaštitni znak još od prvog albuma.
HC: Od stranih muzičara pored TTT (CH) i Wasted Pida (ITA) koji su OMB, specijalan gost ti je ikona Američkog garažnog panka & bluza Walter Daniels, reci nam nešto više o tome…
IĐ: Walter mi je jedan od najvećih uzora kada je riječ o sviranju usne harmonike i njegov sam veliki fan. Upoznali smo se prije nekih 10ak godina još dok je MySpace bio aktualan. Njemu se isto sviđa Harp Explosion pa sam ga tako pitao za gostovanje. Imao sam taj instrumental “50ft High” u koji sam htio ubaciti saksofon pa je tako ta pjesma došla do njega. Osim saksofona odsvirao je i usnu harmoniku u visokim tonovima pred kraj pjesme… Osim na albumu ta ista pjesma će izaći pred kraj godine kao singl na vinilu za Noise Games Records iz Švicarske.
HC: Novi si član Discipline Kičme kako je došlo do saradnje?
IĐ: Koja je pri pretraživanju neta naišao na jedan moj video gdje u živo sviram obradu njegove pjesme “Da li ti znaš za neki drugi ritam” i to mu se svidjelo pa me pozvao na jamming u Beograd. Nakon uspješnog jammanja pitao me da li bih se priključio bendu i tako je to sve počelo…
HC: Kakva je razlika svirati u velikom bendu u odnosu na manji kao sto su to bili Thee Knuckleheads?
IĐ: Thee Knuckleheads su bili poznati samo užem krugu ljudi iz regije koji su slušali takvu glazbu pa su nas uglavnom ti isti ljudi i zvali da sviramo. I to je OK, manje ljudi na svirkama ali pravi fanovi. S Disciplinom je drugačije, više je publike, više se svira i sve je na profi nivou. Razlika je velika ali i jedno i drugo ima svoje draži.
HC: Pet godina nastupaš kao one man band, da li se nesto promenilo od kada sviraš u Disciplini? Mislim, da li imaš više samostalnih svirki, više fanova?
IĐ: Pa možda imam nekoliko fanova više jer vjerujem da su neki fanovi Discipline slušali moje stvari od kako je vijest o usnoj harmonici u bendu izašla u javnost. E sad, kolikom broju se to svidjelo, to ne znam. Što se tiče svirki, njih imam manje nego prije zbog toga što dosta sviram s Disciplinom pa sam većinu svirki morao odgoditi zbog preklapanja datuma.
HC: 2013. nastupao si na Festivalu 1 man band u Portugaliji, kaži nam nešto o tvojim utiscima sa tog gostovanja…
IĐ: Bilo je ludo… Harp Explosion plus još 6 one man bendova iz raznih zemalja. Tri dana svirke u dva grada u Portugalu. Hrana, cuga, zanimljivi ljudi, zajedničke improvizirane svirke, Dead Elvis i što još reći… Trebao bi uskoro izaći i dokumentarac koji je snimljem tijekom festivala.
HC: Na regionalnoj garažnoj pank sceni prisutan si godinama. Kakvo je tvoje misljenje o njoj?
IĐ: Scena je čini mi se dosta slabija nego prije ali može se uvijek naći neki novi bend ako vas to zanima. Problem je kao i uvijek s publikom koja je nezainteresirana i prati uvijek neke nove trendove, tako da bendovi koji sviraju garažu uglavnom sviraju za nekolicinu svojih prijatelja. Naravno postoje bendovi koji se i potrude malo više pa si organiziraju turneju po susjednim zemljama ali u samoj regiji takvih svirki je vrlo malo.
HC: Planiraš li svirke ili neku turneju u narednom periodu?
IĐ: Nemam trenutno nekih određenih planova za svirke a kako imam autorski repertoar koji nije za svačije uho, ne volim ni daviti ljude za svirke. Uglavnom se trudim koliko toliko biti prisutan na društvenim mrežama pa se svirke dogode same po sebi. Ljudi me zovu na osnovu onoga što vide i čuju i tako uglavnom to i funkcionira. One man band mi je ionako hobi pa mi je bitnije imati 10ak super svirki godišnje nego forsirati svirke koje nemaju smisla.
Diskografija:
Harp Explosion – Bootleg Explosion Vol.1 – Dirty Harp Records 2010.
Harp Explosion – In 5, 4, 3, 2, 1. - Dirty Harp Records 2010
Razni izvođači – It Came From the Garage – Wombat Records 2010.
Harp Explosion – Bootleg Explosion Vol.2 – Dirty Harp Records 2010.
Razni izvođači – BlueSax! Live Season 2009/10 – Spona 2011.
Harp Explosion – Take Cover - Dirty Harp Records 2011.
Sa Igorom razgovarao Fantom iz Svilajnca
IĐ: Walter mi je jedan od najvećih uzora kada je riječ o sviranju usne harmonike i njegov sam veliki fan. Upoznali smo se prije nekih 10ak godina još dok je MySpace bio aktualan. Njemu se isto sviđa Harp Explosion pa sam ga tako pitao za gostovanje. Imao sam taj instrumental “50ft High” u koji sam htio ubaciti saksofon pa je tako ta pjesma došla do njega. Osim saksofona odsvirao je i usnu harmoniku u visokim tonovima pred kraj pjesme… Osim na albumu ta ista pjesma će izaći pred kraj godine kao singl na vinilu za Noise Games Records iz Švicarske.
HC: Novi si član Discipline Kičme kako je došlo do saradnje?
IĐ: Koja je pri pretraživanju neta naišao na jedan moj video gdje u živo sviram obradu njegove pjesme “Da li ti znaš za neki drugi ritam” i to mu se svidjelo pa me pozvao na jamming u Beograd. Nakon uspješnog jammanja pitao me da li bih se priključio bendu i tako je to sve počelo…
HC: Kakva je razlika svirati u velikom bendu u odnosu na manji kao sto su to bili Thee Knuckleheads?
IĐ: Thee Knuckleheads su bili poznati samo užem krugu ljudi iz regije koji su slušali takvu glazbu pa su nas uglavnom ti isti ljudi i zvali da sviramo. I to je OK, manje ljudi na svirkama ali pravi fanovi. S Disciplinom je drugačije, više je publike, više se svira i sve je na profi nivou. Razlika je velika ali i jedno i drugo ima svoje draži.
HC: Pet godina nastupaš kao one man band, da li se nesto promenilo od kada sviraš u Disciplini? Mislim, da li imaš više samostalnih svirki, više fanova?
IĐ: Pa možda imam nekoliko fanova više jer vjerujem da su neki fanovi Discipline slušali moje stvari od kako je vijest o usnoj harmonici u bendu izašla u javnost. E sad, kolikom broju se to svidjelo, to ne znam. Što se tiče svirki, njih imam manje nego prije zbog toga što dosta sviram s Disciplinom pa sam većinu svirki morao odgoditi zbog preklapanja datuma.
HC: 2013. nastupao si na Festivalu 1 man band u Portugaliji, kaži nam nešto o tvojim utiscima sa tog gostovanja…
IĐ: Bilo je ludo… Harp Explosion plus još 6 one man bendova iz raznih zemalja. Tri dana svirke u dva grada u Portugalu. Hrana, cuga, zanimljivi ljudi, zajedničke improvizirane svirke, Dead Elvis i što još reći… Trebao bi uskoro izaći i dokumentarac koji je snimljem tijekom festivala.
HC: Na regionalnoj garažnoj pank sceni prisutan si godinama. Kakvo je tvoje misljenje o njoj?
IĐ: Scena je čini mi se dosta slabija nego prije ali može se uvijek naći neki novi bend ako vas to zanima. Problem je kao i uvijek s publikom koja je nezainteresirana i prati uvijek neke nove trendove, tako da bendovi koji sviraju garažu uglavnom sviraju za nekolicinu svojih prijatelja. Naravno postoje bendovi koji se i potrude malo više pa si organiziraju turneju po susjednim zemljama ali u samoj regiji takvih svirki je vrlo malo.
HC: Planiraš li svirke ili neku turneju u narednom periodu?
IĐ: Nemam trenutno nekih određenih planova za svirke a kako imam autorski repertoar koji nije za svačije uho, ne volim ni daviti ljude za svirke. Uglavnom se trudim koliko toliko biti prisutan na društvenim mrežama pa se svirke dogode same po sebi. Ljudi me zovu na osnovu onoga što vide i čuju i tako uglavnom to i funkcionira. One man band mi je ionako hobi pa mi je bitnije imati 10ak super svirki godišnje nego forsirati svirke koje nemaju smisla.
Diskografija:
Harp Explosion – Bootleg Explosion Vol.1 – Dirty Harp Records 2010.
Harp Explosion – In 5, 4, 3, 2, 1. - Dirty Harp Records 2010
Razni izvođači – It Came From the Garage – Wombat Records 2010.
Harp Explosion – Bootleg Explosion Vol.2 – Dirty Harp Records 2010.
Razni izvođači – BlueSax! Live Season 2009/10 – Spona 2011.
Harp Explosion – Take Cover - Dirty Harp Records 2011.
Sa Igorom razgovarao Fantom iz Svilajnca