Strip recenzija: Zekanove hvalevrijedne pustolovine: Ljubav i zamjena
Helly Cherry
Scenarij: Lewis Trondheim
Crtež: Lewis Trondheim
Naslovnica: Lewis Trondheim
Jedan od osnovnih klišeja kod strip publike, a on ima tendenciju infiltrirati se u gotovo svaki aspekt života, bilo da se radi o dnevnoj rutini, poslu, hobiju i slično je navika. Strip konzument, jednom kada se navuče na određeni žanr, crtački i pripovjedački stil, počinje ga idealizirati, a sve ono što je nedajbože drugačije i odudara od tog “savršenstva” jednostavno mu nije zanimljivo. Ista stvar bila je i samnom budući da mi je dobri naš Zagor, junak nad junacima, dugo vremena predstavljao strip savršenstvo. Zagor je za mene bio strip, iliti strip je za mene bio Zagor, ništa drugo nevalja, kakvi drugi stripovi, pa nije to Zagor. Srećom, ta “bolest” je izlječiva, potrebna je tek povremena doza antibiotika u obliku različitih kvalitetnih i originalnih stripova i dakako određeni vremenski period dok terapija ne počne djelovati. Zagor je dakako još tu, povremeno se probija i vapi za pažnjom. Priznajem, rado ga i dalje hvalim, bacim oko na drage pustolovne epizode, pratim povremeno nove epizode, ali ostati u tom ideološkom transu, mislim da nema nekog prevelikog smisla. Jedan od strip serijala koji bi olako promaknuo svakom okorjelom Zagorovcu, onome koji još nije izašao iz transa, onog koji se ohrabruje mantrom “Zagor je jedini strip šta valja, jedini crtež koji valja je crno bijeli realističan crtež, a jedini format strip sveske koji poštujem je A5 (da mogu čitat na bok prije spavanja naravno)” , radi se o strip serijalu Zekanove hvalevrijedne pustolovine.
Za Zekana sam prvi put čuo na putu povratka doma s strip festivala u Makarskoj. Žestoko u Zagoru, još pod dojmom što sam imao prilike pozdraviti i slikati se s legendom Ferrijem (Autor Zagora) pričam ljudima u autu o meni najdražim epizodama i naravno sve znam što me god drugi pitaju vezano za serijal. Nakon nekog vremena jedan od suputnika mi pokazuje strip albume koje je kupio na festivalu. Malo mi priča o albumima i kaže mi “Pogledaj naprimjer ovaj strip, prema crtežu čovjek bi rekao da je to neki dječji strip, al priče su pune inteligentnog i simpatičnog humora, kroz taj pomalo dječji pristup crtanju autor govori o međuljudskim odnosima, propituje važna životna pitanja itd” Otvorim strip i stvarno čovjek dobro kaže, crtež je blago rečeno dječji, likovi su neke životinje, sve izgleda prilično otkačeno, kao neki crtić. Kaže mi suputnik: “Pročitaj si prvu stranicu stripa i sve će ti biti jasno o kakvom se stripu radi.” Pročitam tu prvu stranicu i moram priznati da je to jedna od najboljih stranica stripa uopće koju sam ikad pročitao. Neznam dal je to do toga što inače i nisam prije čitao ovakav tip stripova, pa mi je leglo kao budali šamar, ili je stvarno Zekan nešto najgenijalnije što je stvorenu u svijetu stripa? Vjerojatno pristojna mješavina obiju stvari. Tri životinjolika stvora idu na bazen i trabunjaju nešto, međusobno si dobacujući. To je ukratko sadržaj te prve stranice stripa. Zvuči čak i meni bezvezno sad kad pišem o tome, al čitajući tu stranicu osjeća se sva snaga genijalnosti koju je autor uspio stvoriti i cijeli jedan svijet suptilnog humora, humora koji je dio svake pristojne ljudske rasprave. Reko, ovo je svakako poseban strip i zaslužuje svaku pažnju.
Zekanove hvalevrijedne pustolovine je strip serijal kojeg je stvorio Lewis Trondheimm, francuski strip autor. Serijal prati priču glavnog junaka Zekana i njegovih prijatelja. Glavne odlike stripa su specifični naizgled jednostavan karikirani crtež, humor kojim su obojane sve priče, a baza humora je u međusobnim diskusijama između glavnih junaka i najčešće apsurdnim situacijama u koje se upletu. Glavni likovi su jedna tipična “ekipa”, grupa karakterno različitih ljudi, koji žive najbolje što znaju, onako kako se osjećaju, a u tome nas dobro zabavljaju. Ima tu svega, ljubavnih problema, sramežljivosti, ili pak pretjerane otvorenosti, teškoća u pronalasku posla što su sve normalni ljudski problemi pa do apsurdnih situacija spašavanja svijeta, želje da se stvari promijene u nekom idealiziranom smijeru za što su krivi dežurni “zločinci” u epizodama.
Otkrivati više od toga nemam namjeru, mislim da je najbolje da se ovaj strip, ili bilo koji iz serijala pročita i s obzirom na osobni doživljaj procijeni kvaliteta. Ustvari, možda je najbolje da se pročita ta prva stranica, ona daje najbolji sud o onome što vas čeka i u ostatku stripa.
Josip Stupić
Crtež: Lewis Trondheim
Naslovnica: Lewis Trondheim
Jedan od osnovnih klišeja kod strip publike, a on ima tendenciju infiltrirati se u gotovo svaki aspekt života, bilo da se radi o dnevnoj rutini, poslu, hobiju i slično je navika. Strip konzument, jednom kada se navuče na određeni žanr, crtački i pripovjedački stil, počinje ga idealizirati, a sve ono što je nedajbože drugačije i odudara od tog “savršenstva” jednostavno mu nije zanimljivo. Ista stvar bila je i samnom budući da mi je dobri naš Zagor, junak nad junacima, dugo vremena predstavljao strip savršenstvo. Zagor je za mene bio strip, iliti strip je za mene bio Zagor, ništa drugo nevalja, kakvi drugi stripovi, pa nije to Zagor. Srećom, ta “bolest” je izlječiva, potrebna je tek povremena doza antibiotika u obliku različitih kvalitetnih i originalnih stripova i dakako određeni vremenski period dok terapija ne počne djelovati. Zagor je dakako još tu, povremeno se probija i vapi za pažnjom. Priznajem, rado ga i dalje hvalim, bacim oko na drage pustolovne epizode, pratim povremeno nove epizode, ali ostati u tom ideološkom transu, mislim da nema nekog prevelikog smisla. Jedan od strip serijala koji bi olako promaknuo svakom okorjelom Zagorovcu, onome koji još nije izašao iz transa, onog koji se ohrabruje mantrom “Zagor je jedini strip šta valja, jedini crtež koji valja je crno bijeli realističan crtež, a jedini format strip sveske koji poštujem je A5 (da mogu čitat na bok prije spavanja naravno)” , radi se o strip serijalu Zekanove hvalevrijedne pustolovine.
Za Zekana sam prvi put čuo na putu povratka doma s strip festivala u Makarskoj. Žestoko u Zagoru, još pod dojmom što sam imao prilike pozdraviti i slikati se s legendom Ferrijem (Autor Zagora) pričam ljudima u autu o meni najdražim epizodama i naravno sve znam što me god drugi pitaju vezano za serijal. Nakon nekog vremena jedan od suputnika mi pokazuje strip albume koje je kupio na festivalu. Malo mi priča o albumima i kaže mi “Pogledaj naprimjer ovaj strip, prema crtežu čovjek bi rekao da je to neki dječji strip, al priče su pune inteligentnog i simpatičnog humora, kroz taj pomalo dječji pristup crtanju autor govori o međuljudskim odnosima, propituje važna životna pitanja itd” Otvorim strip i stvarno čovjek dobro kaže, crtež je blago rečeno dječji, likovi su neke životinje, sve izgleda prilično otkačeno, kao neki crtić. Kaže mi suputnik: “Pročitaj si prvu stranicu stripa i sve će ti biti jasno o kakvom se stripu radi.” Pročitam tu prvu stranicu i moram priznati da je to jedna od najboljih stranica stripa uopće koju sam ikad pročitao. Neznam dal je to do toga što inače i nisam prije čitao ovakav tip stripova, pa mi je leglo kao budali šamar, ili je stvarno Zekan nešto najgenijalnije što je stvorenu u svijetu stripa? Vjerojatno pristojna mješavina obiju stvari. Tri životinjolika stvora idu na bazen i trabunjaju nešto, međusobno si dobacujući. To je ukratko sadržaj te prve stranice stripa. Zvuči čak i meni bezvezno sad kad pišem o tome, al čitajući tu stranicu osjeća se sva snaga genijalnosti koju je autor uspio stvoriti i cijeli jedan svijet suptilnog humora, humora koji je dio svake pristojne ljudske rasprave. Reko, ovo je svakako poseban strip i zaslužuje svaku pažnju.
Zekanove hvalevrijedne pustolovine je strip serijal kojeg je stvorio Lewis Trondheimm, francuski strip autor. Serijal prati priču glavnog junaka Zekana i njegovih prijatelja. Glavne odlike stripa su specifični naizgled jednostavan karikirani crtež, humor kojim su obojane sve priče, a baza humora je u međusobnim diskusijama između glavnih junaka i najčešće apsurdnim situacijama u koje se upletu. Glavni likovi su jedna tipična “ekipa”, grupa karakterno različitih ljudi, koji žive najbolje što znaju, onako kako se osjećaju, a u tome nas dobro zabavljaju. Ima tu svega, ljubavnih problema, sramežljivosti, ili pak pretjerane otvorenosti, teškoća u pronalasku posla što su sve normalni ljudski problemi pa do apsurdnih situacija spašavanja svijeta, želje da se stvari promijene u nekom idealiziranom smijeru za što su krivi dežurni “zločinci” u epizodama.
Otkrivati više od toga nemam namjeru, mislim da je najbolje da se ovaj strip, ili bilo koji iz serijala pročita i s obzirom na osobni doživljaj procijeni kvaliteta. Ustvari, možda je najbolje da se pročita ta prva stranica, ona daje najbolji sud o onome što vas čeka i u ostatku stripa.
Josip Stupić