Strip recenzija: Mirakul
Helly Cherry
Scenarij: Davor Radoja
Crtež: Davor Radoja
Naslovnica: Davor Radoja
Život je siv, nije bijel, nije niti sasvim crn. Pogrešno ga je gledati u jednoj od tih rubnih varijanti, potrebno je uočavati društvene anomalije i ako se već nemogu popraviti, treba barem ukazivati na njih kako nebi došlo do guranja pod tepih i ugušavanja bilo kakve promjene na bolje po čitavu zajednicu, a ne samo određenu skupinu sretnika. Ovaj strip, iako je rađen uglavnom u crno bijeloj tehnici, on je u svojoj suštini siv, nudi nam ljude od krvi i mesa, njihove sudbine, probleme, ljude kakve srećemo svaki dan na ulici, poslu, krugu obitelji ili crkvi.
U odprilike dvo mjesečnom periodu, na stranicama najpopularnije internetske stranice za stripove (www.stripovi.com) odvijao se fantastičan proces koji je mene, a vjerujem i mnoge druge oduševio. Jedan forumaš do tada relativno nepoznat, odlučio je na dnevnoj bazi postavljati po tablu (stranicu) svog stripa. Strip je postao instant klasik, prije svega zbog scenarija, koji je ponudio sasvim novi realističan pristup relativno zapostavljen u tom mediju, a što činjenicom da su i čitatelji (pratitelji) procesa stvaranja, na neki način dio tog procesa i svojim komentarima, sugestijama i pohvalama utjecali na autora. Nakon što je strip bio završen, forumaši su svojim donacijama pomogli da se strip otisne i tako dobije svoju albumsku formu. Autor je zatim krenuo u daljnji rad te je do sada napravio još podosta stripova, potaknuo mnoge na sličan rad, inspirirao, potaknuo na razmišljanje, ma kapa dolje i duboki naklon do poda majstore.
Okosnica radnje stripa Mirakul su likovi, svećenik don Vijeko i Zvone. Don Vijeko, koji je u suštini dobar čovjek, vrstan propovjednik i svećenik ipak nosi svoj križ. Don Vijeko nemože obuzdati svoj seksualni nagon pa je tako prisiljen tražiti seksualne usluge zbog čega se srami, ali i bez čega očito nemože. Zvone je ratni veteran, razočaran stanjem koje je zavladalo nakon rata, odaje se alkoholu i duševno se nalazi u naizgled bezizlaznom stanju, bez vjere u život i nemože pronaći ništa lijepo za što bi se uhvatio i izašao iz krize. Ostao je bez posla te je prisiljen s ženom se vratiti kod roditelja, a dane provodi za šankom lokalnih birtija. Neki od važnijih likova su još i Zvonetova žena, djevojka kojoj je istinski stalo do muža te mu nastoji biti oslonac i poticaj da se vrati među „žive“, te Zvonetovi roditelji, pasivan i također pomalo izgubljen otac i napasna, oštra, pomalo bezosjećajna majka. Potrebno je još reći da na kraju stripa slijedi jedno neočekivano iznenađenje što ćete vidjeti ako pročitate strip.
Crtež je relativno loš, to i sam autor priznaje i kaže kako mu nije toliko stalo do kvalitete crteža i kako je crtež u službi priče, a ne obrnuto. Za crtež je potrebno reći da funkcionira, priča se kroz njega da bez ikakvih problema doživiti i netreba biti previše sitničav. Potrebno je reći da kroz konstantan rad na svojim sljedećim projektima, autor je drastično poboljšao svoje vještine, pa mu svaki strip izgleda sve bolje i bolje, stilski zanimljivije i preciznije.
Jedna jako bitna stvar za ovaj strip je i ta da strip hvale i oni koji inače ne čitaju stripove, a po riječima jedne od najbitnijih figura strip scene Darka Macana to je i najbolja publika. Strip se dakle preporučuje svima, a pročitati ga možete na sljedećem linku gdje malo prekapanjem po forumu možete vidjeti i neke kasnije autorove radove:
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=40344&whichpage=1
Josip Stupić
Naslovnica: Davor Radoja
Život je siv, nije bijel, nije niti sasvim crn. Pogrešno ga je gledati u jednoj od tih rubnih varijanti, potrebno je uočavati društvene anomalije i ako se već nemogu popraviti, treba barem ukazivati na njih kako nebi došlo do guranja pod tepih i ugušavanja bilo kakve promjene na bolje po čitavu zajednicu, a ne samo određenu skupinu sretnika. Ovaj strip, iako je rađen uglavnom u crno bijeloj tehnici, on je u svojoj suštini siv, nudi nam ljude od krvi i mesa, njihove sudbine, probleme, ljude kakve srećemo svaki dan na ulici, poslu, krugu obitelji ili crkvi.
U odprilike dvo mjesečnom periodu, na stranicama najpopularnije internetske stranice za stripove (www.stripovi.com) odvijao se fantastičan proces koji je mene, a vjerujem i mnoge druge oduševio. Jedan forumaš do tada relativno nepoznat, odlučio je na dnevnoj bazi postavljati po tablu (stranicu) svog stripa. Strip je postao instant klasik, prije svega zbog scenarija, koji je ponudio sasvim novi realističan pristup relativno zapostavljen u tom mediju, a što činjenicom da su i čitatelji (pratitelji) procesa stvaranja, na neki način dio tog procesa i svojim komentarima, sugestijama i pohvalama utjecali na autora. Nakon što je strip bio završen, forumaši su svojim donacijama pomogli da se strip otisne i tako dobije svoju albumsku formu. Autor je zatim krenuo u daljnji rad te je do sada napravio još podosta stripova, potaknuo mnoge na sličan rad, inspirirao, potaknuo na razmišljanje, ma kapa dolje i duboki naklon do poda majstore.
Okosnica radnje stripa Mirakul su likovi, svećenik don Vijeko i Zvone. Don Vijeko, koji je u suštini dobar čovjek, vrstan propovjednik i svećenik ipak nosi svoj križ. Don Vijeko nemože obuzdati svoj seksualni nagon pa je tako prisiljen tražiti seksualne usluge zbog čega se srami, ali i bez čega očito nemože. Zvone je ratni veteran, razočaran stanjem koje je zavladalo nakon rata, odaje se alkoholu i duševno se nalazi u naizgled bezizlaznom stanju, bez vjere u život i nemože pronaći ništa lijepo za što bi se uhvatio i izašao iz krize. Ostao je bez posla te je prisiljen s ženom se vratiti kod roditelja, a dane provodi za šankom lokalnih birtija. Neki od važnijih likova su još i Zvonetova žena, djevojka kojoj je istinski stalo do muža te mu nastoji biti oslonac i poticaj da se vrati među „žive“, te Zvonetovi roditelji, pasivan i također pomalo izgubljen otac i napasna, oštra, pomalo bezosjećajna majka. Potrebno je još reći da na kraju stripa slijedi jedno neočekivano iznenađenje što ćete vidjeti ako pročitate strip.
Crtež je relativno loš, to i sam autor priznaje i kaže kako mu nije toliko stalo do kvalitete crteža i kako je crtež u službi priče, a ne obrnuto. Za crtež je potrebno reći da funkcionira, priča se kroz njega da bez ikakvih problema doživiti i netreba biti previše sitničav. Potrebno je reći da kroz konstantan rad na svojim sljedećim projektima, autor je drastično poboljšao svoje vještine, pa mu svaki strip izgleda sve bolje i bolje, stilski zanimljivije i preciznije.
Jedna jako bitna stvar za ovaj strip je i ta da strip hvale i oni koji inače ne čitaju stripove, a po riječima jedne od najbitnijih figura strip scene Darka Macana to je i najbolja publika. Strip se dakle preporučuje svima, a pročitati ga možete na sljedećem linku gdje malo prekapanjem po forumu možete vidjeti i neke kasnije autorove radove:
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=40344&whichpage=1
Josip Stupić