Strip recenzija: Papak
Helly Cherry
Scenarij: Frano Petruša
Crtež: Frano Petruša
Naslovnica: Frano Petruša
Osjećaj poštovanja prema nekoj osobi je vjerojatno najuzvišeniji osjećaj koji možete imati. Papak, osim što je priča o košarci, ratnim strahotama, strahu, herojima, papcima je u najvećoj mjeri i priča o poštovanju i istinskom prijateljstvu.
Priča se temelji na istinitom događaju, kako i sam autor na kraju stripa navodi. Radnja prati događaje na košarkaškoj utakmici državnog natjecanja, dok se povremeno prebacuje na ratno bojište gdje se na inteligentan način povlači paralela između ta dva svijeta. Drugim riječima, košarkaška utakmica ustvari je neka vrst ratnog polja gdje se može prepoznati tko je junak, a tko je eto papak. Glavni lik uz samog autora je Dario, košarkaški trener i ratni veteran. Dario je proživio rat na prvoj fronti, čime je njegova psihološka ravnoteža dovedena do disbalansa, obolio je od PTSP-a. Zbog tog stanja duše, pristup treningu, ali i ponašanje na utakmicama proživljavao je poput rata što u nekoj mlađoj dobi, dečki jednostavno nisu mogli razumjeti. Ali bez obzira na ponekad surovu vanjštinu koju taj čovjek pokazuje, radi se o istinski ispravnom čovjeku s pravim moralnim vrijednostima i velikim srcem, što kroz strip čitatelji i uviđaju.
Crtež je lijep, izražajan, na finoj granici između realizma i karikature. Ono što me je posebno oduševilo je bojanje kadrova, strip je tolko dobro obojan da zbilja svaki kadar jednostavno zrači atmosferom.
Strip ima apsolutnu preporuku jer uz to što čitanjem potičete i upoznavate domaće autore, čitate i strip koji je pravo remek djelo ovog umjetničkog medija.
Osim što je ovo fenomenalan strip bez svake sumnje, želio bih samo reći da je izuzetno precizan i iskren, bez podilaženja i skretanja s teme, surov u svom izrazu, a opet tako blag. Odmah sam se pronašao u Petruši budući da sam i sam Papak na košarkaškom terenu.
A što je sa životom?
Josip Stupić
Crtež: Frano Petruša
Naslovnica: Frano Petruša
Osjećaj poštovanja prema nekoj osobi je vjerojatno najuzvišeniji osjećaj koji možete imati. Papak, osim što je priča o košarci, ratnim strahotama, strahu, herojima, papcima je u najvećoj mjeri i priča o poštovanju i istinskom prijateljstvu.
Priča se temelji na istinitom događaju, kako i sam autor na kraju stripa navodi. Radnja prati događaje na košarkaškoj utakmici državnog natjecanja, dok se povremeno prebacuje na ratno bojište gdje se na inteligentan način povlači paralela između ta dva svijeta. Drugim riječima, košarkaška utakmica ustvari je neka vrst ratnog polja gdje se može prepoznati tko je junak, a tko je eto papak. Glavni lik uz samog autora je Dario, košarkaški trener i ratni veteran. Dario je proživio rat na prvoj fronti, čime je njegova psihološka ravnoteža dovedena do disbalansa, obolio je od PTSP-a. Zbog tog stanja duše, pristup treningu, ali i ponašanje na utakmicama proživljavao je poput rata što u nekoj mlađoj dobi, dečki jednostavno nisu mogli razumjeti. Ali bez obzira na ponekad surovu vanjštinu koju taj čovjek pokazuje, radi se o istinski ispravnom čovjeku s pravim moralnim vrijednostima i velikim srcem, što kroz strip čitatelji i uviđaju.
Crtež je lijep, izražajan, na finoj granici između realizma i karikature. Ono što me je posebno oduševilo je bojanje kadrova, strip je tolko dobro obojan da zbilja svaki kadar jednostavno zrači atmosferom.
Strip ima apsolutnu preporuku jer uz to što čitanjem potičete i upoznavate domaće autore, čitate i strip koji je pravo remek djelo ovog umjetničkog medija.
Osim što je ovo fenomenalan strip bez svake sumnje, želio bih samo reći da je izuzetno precizan i iskren, bez podilaženja i skretanja s teme, surov u svom izrazu, a opet tako blag. Odmah sam se pronašao u Petruši budući da sam i sam Papak na košarkaškom terenu.
A što je sa životom?
Josip Stupić