Strip recenzija: Sam samcat
Helly Cherry
Scenarij: Christophe Chaboute
Crtež: Christophe Chaboute
Naslovnica: Christophe Chaboute
Prvi susret s ovim stripom bio mi je u trgovini stripova gdje je ovaj onako pomalo samozatajno čekao da ga netko primijeti. Prilično masivan strip velikog broja stranica, lijepe emotivne naslovnice i privlačnog naslova tražio je da ga se opipa pod prstima i zaviri u njegov svijet.
Unutar korica dolazi se do jednog zanimljivog saznanja. Strip je naime dialoški sveden na minimum, u cijelom stripu se pojavljuje tek nekolicina likova koji prilično škrto komuniciraju, dok se većina radnje bazira na unutarnjem svijetu glavnog protagonista i njegovim mislima i emocijama. Glavni protagonist je „Sam samcat“. On je od rođenja izoliran od društva što je po mišljenju njegovih roditelja bolja opcija budući da ima hendikep na fizičkom izgledu zbog kojeg bi mogao u svijetu vrlo jednostavno posrnuti dok je na otoku savršeno siguran i vodi miran neopterećen život. Takav život jest siguran ali postoji također velika opasnost a ona se zove usamljenost. Glad za društvom, ljudskom interakcijom, ljubavi, tugom, sve to je s vremenom uzavrelo u našem liku koji je kroz pažljivo konstruiran proces od strane autora donio najveću odluku u svom životu i otisnuo se u nepoznat svijet. Crtež je atmosferičan i savršeno prikazuje morske pejzaže i mali otočić bojeći ga emocijama. Karakterizacija likova je genijalna. Glavnog lika mogli bismo bez problema usporediti s srodnim mnogo poznatijim likom „Čovjekom slonom“ kojeg je David Lynch predstavio na filmskom platnu i staviti ga rame uz rame po razini empatije koju oba bude u čovjeku.
Što još reći za ovaj strip? Pa recimo to da ga svakako treba pročitati, posuditi u knjižnici, kupiti il što već. To je jedan od stripova koji će bez sumnje postati klasikom kao što je to npr. „Čovjek slon“ u filmskom svijetu. Uvijek će čekati bez straha jer zna da će ga netko primijetiti i sa zadovoljstvom pročitati.
Josip Stupić
Crtež: Christophe Chaboute
Naslovnica: Christophe Chaboute
Prvi susret s ovim stripom bio mi je u trgovini stripova gdje je ovaj onako pomalo samozatajno čekao da ga netko primijeti. Prilično masivan strip velikog broja stranica, lijepe emotivne naslovnice i privlačnog naslova tražio je da ga se opipa pod prstima i zaviri u njegov svijet.
Unutar korica dolazi se do jednog zanimljivog saznanja. Strip je naime dialoški sveden na minimum, u cijelom stripu se pojavljuje tek nekolicina likova koji prilično škrto komuniciraju, dok se većina radnje bazira na unutarnjem svijetu glavnog protagonista i njegovim mislima i emocijama. Glavni protagonist je „Sam samcat“. On je od rođenja izoliran od društva što je po mišljenju njegovih roditelja bolja opcija budući da ima hendikep na fizičkom izgledu zbog kojeg bi mogao u svijetu vrlo jednostavno posrnuti dok je na otoku savršeno siguran i vodi miran neopterećen život. Takav život jest siguran ali postoji također velika opasnost a ona se zove usamljenost. Glad za društvom, ljudskom interakcijom, ljubavi, tugom, sve to je s vremenom uzavrelo u našem liku koji je kroz pažljivo konstruiran proces od strane autora donio najveću odluku u svom životu i otisnuo se u nepoznat svijet. Crtež je atmosferičan i savršeno prikazuje morske pejzaže i mali otočić bojeći ga emocijama. Karakterizacija likova je genijalna. Glavnog lika mogli bismo bez problema usporediti s srodnim mnogo poznatijim likom „Čovjekom slonom“ kojeg je David Lynch predstavio na filmskom platnu i staviti ga rame uz rame po razini empatije koju oba bude u čovjeku.
Što još reći za ovaj strip? Pa recimo to da ga svakako treba pročitati, posuditi u knjižnici, kupiti il što već. To je jedan od stripova koji će bez sumnje postati klasikom kao što je to npr. „Čovjek slon“ u filmskom svijetu. Uvijek će čekati bez straha jer zna da će ga netko primijetiti i sa zadovoljstvom pročitati.
Josip Stupić