Strip recenzija: Maus
Helly Cherry
Scenarij: Art Spieglman
Crtež: Art Spieglman
Naslovnica: Art Spieglman
U svijetu stripa povremeno se pojavljuju djela koja svojom kvalitetom zasjenjuju srodnu braću iz književnosti. Takav je i Maus. Jedno od najboljih djela na temu holokausta, umjetnosti preživljavanja i stalne borbe za životom. Glavni likovi ovog djela su stvarni ljudi, samim time priča je još teža za čitanje i ljudima nježnija srca možda bude i prepotresna jer je gotovo nemoguće prihvatiti neke od strašnih činjenica koje su ti ljudi za vrijeme rata podnosili. No neka ovaj strip bude dokument koji svjedoči o tužnoj prošlosti kako bi imali bolju, ljudskiju sadašnjost.
Kod nastanka umjetničkih djela često su uz autora, čovjeka kroz čiju se vještinu i senzibilitet umjetničko djelo materijalizira zaslužni i „ljudi iz sjene“. Ljudi čiji se životi isprepliću s umjetnikovim i na taj način mu pružaju potrebnu inspiraciju. Usuđujem se reći da svako djelo ima veliki broj upravo takvih pojedinaca koji ponekad ostanu u sjeni a ponekad i istupe. U ovom slučaju glavni junak stripa Vladek Spiegelman, autorov otac jedan je od ljudi iz sjene. Njegova potresna priča bila bi zatomljena unutar tog u principu jednostavnog i praktičnog čovjeka koji nije imao nikakvu potrebu progovoriti o njoj. O toj priči sada možemo svjedočiti isključivo zbog autorovog inzistiranja da sazna sve detalje kako bi napravio strip o svome ocu i tako zadovoljio svoju umjetničku pobudu, stvari koje ga muče još iz mladosti, na neki se iskupio što je on rođen tek nakon što su strašne ratne nedaće završile. Autor upotrebljava dokumentarističku naraciju gdje on kao glavni lik u realnom vremenu nastoji saznati detalje iz očeve prošlosti kako bi napravio strip. Tako se u stripu radnja odvija u sadašnjosti gdje je prikazan odnos Arta i njegova oca Vladeka te proživljavanje holokausta ispričano od strane Vladeka. Zanimljivo je promatrati odnos između njih dvojice koji je cijelo vrijeme naelektriziran, dovoljna je mala sitnica da im poremeti njihov odnos ali s druge strane oba gaje veliko poštovanje jedan prema drugome. Veći dio priče odvija se par godina prije početka drugog svjetskog rata pa sve do završetka i spasa. Taj dio priče je istinska priča o pobjedi čovjeka, o ljudskosti, sreći ali i o smrti, strahu i zlu. U ovom stripu biti ćete izrešetani emocijama da vam strip možda i nikad neće izaći iz glave a nakon njega tko zna, možda i postanete bolji čovjek.
Crtež u početku traži kratko vrijeme navike, žanrovski bi crtež mogli opisati kao underground. Nakon kratkog navikavanja, stil crteža koji je precizan, daje nam točno one infornmacije koje trebamo oslanjajući se na bitno, obojan tamnim bojama da imamo jesenji osjećaj dok čitamo, postaje jedan od zanimljivijih u svijetu stripa. Pojedine grupe ljudi u stripu prikazane su kao životinje, pa su tako Židovi prikazani kao miševi, Njemci kao Mačke, Amerikanci kao psi i tako dalje. Još jedna zanimljiva činjenica da je ovaj strip dobitnik Pulitzerove nagrade, što je vrlo prestižna nagrada u novinarstvu.
Eto, nadam se da sam ovim tekstom barem nekoga zainteresirao da pročita Mausa. Strip koji se čita srcem.
Josip Stupić
Crtež: Art Spieglman
Naslovnica: Art Spieglman
U svijetu stripa povremeno se pojavljuju djela koja svojom kvalitetom zasjenjuju srodnu braću iz književnosti. Takav je i Maus. Jedno od najboljih djela na temu holokausta, umjetnosti preživljavanja i stalne borbe za životom. Glavni likovi ovog djela su stvarni ljudi, samim time priča je još teža za čitanje i ljudima nježnija srca možda bude i prepotresna jer je gotovo nemoguće prihvatiti neke od strašnih činjenica koje su ti ljudi za vrijeme rata podnosili. No neka ovaj strip bude dokument koji svjedoči o tužnoj prošlosti kako bi imali bolju, ljudskiju sadašnjost.
Kod nastanka umjetničkih djela često su uz autora, čovjeka kroz čiju se vještinu i senzibilitet umjetničko djelo materijalizira zaslužni i „ljudi iz sjene“. Ljudi čiji se životi isprepliću s umjetnikovim i na taj način mu pružaju potrebnu inspiraciju. Usuđujem se reći da svako djelo ima veliki broj upravo takvih pojedinaca koji ponekad ostanu u sjeni a ponekad i istupe. U ovom slučaju glavni junak stripa Vladek Spiegelman, autorov otac jedan je od ljudi iz sjene. Njegova potresna priča bila bi zatomljena unutar tog u principu jednostavnog i praktičnog čovjeka koji nije imao nikakvu potrebu progovoriti o njoj. O toj priči sada možemo svjedočiti isključivo zbog autorovog inzistiranja da sazna sve detalje kako bi napravio strip o svome ocu i tako zadovoljio svoju umjetničku pobudu, stvari koje ga muče još iz mladosti, na neki se iskupio što je on rođen tek nakon što su strašne ratne nedaće završile. Autor upotrebljava dokumentarističku naraciju gdje on kao glavni lik u realnom vremenu nastoji saznati detalje iz očeve prošlosti kako bi napravio strip. Tako se u stripu radnja odvija u sadašnjosti gdje je prikazan odnos Arta i njegova oca Vladeka te proživljavanje holokausta ispričano od strane Vladeka. Zanimljivo je promatrati odnos između njih dvojice koji je cijelo vrijeme naelektriziran, dovoljna je mala sitnica da im poremeti njihov odnos ali s druge strane oba gaje veliko poštovanje jedan prema drugome. Veći dio priče odvija se par godina prije početka drugog svjetskog rata pa sve do završetka i spasa. Taj dio priče je istinska priča o pobjedi čovjeka, o ljudskosti, sreći ali i o smrti, strahu i zlu. U ovom stripu biti ćete izrešetani emocijama da vam strip možda i nikad neće izaći iz glave a nakon njega tko zna, možda i postanete bolji čovjek.
Crtež u početku traži kratko vrijeme navike, žanrovski bi crtež mogli opisati kao underground. Nakon kratkog navikavanja, stil crteža koji je precizan, daje nam točno one infornmacije koje trebamo oslanjajući se na bitno, obojan tamnim bojama da imamo jesenji osjećaj dok čitamo, postaje jedan od zanimljivijih u svijetu stripa. Pojedine grupe ljudi u stripu prikazane su kao životinje, pa su tako Židovi prikazani kao miševi, Njemci kao Mačke, Amerikanci kao psi i tako dalje. Još jedna zanimljiva činjenica da je ovaj strip dobitnik Pulitzerove nagrade, što je vrlo prestižna nagrada u novinarstvu.
Eto, nadam se da sam ovim tekstom barem nekoga zainteresirao da pročita Mausa. Strip koji se čita srcem.
Josip Stupić