„Rock and Roll Hall of Fame“ je muzej smješten u gradu Cleveland, Sjedinjene Američke Države, i posvećen je očuvanju svega što je povezano sa rock and roll muzikom i (pod)kulturom. Svake godine održavaju svečanost tokom koje su predloženi bendovi uvršteni u muzejske spise. Postoje pravila kako se to sve radi, ali je apsolutno nebitno za ovu priču.

Moje razmišljanje počinje nakon čitanja otvorenog pisma internet magazina Loudwire, gdje ovaj magazin ukazuje na činjenicu da bend Deep Purple nije uvršten u gornje pomenuti muzej. Bili su kao favoriti za 2014 godinu, ali su „ispali“ iz konkurencije. Bili su nominovani i za 2013, ali su „ispali“. Iskreno, ni ove činjenice nisu mnogo bitne.


Nakon kraćeg pisma, moja pitanja su sledeća: Ko su Rock and Roll Hall of Fame i što je Rock and Roll Hall of Fame, te zašto se uzbuđivati okolo toga da li će nominovati neki bend ili neće (ovdje konkretno Deep Purple, ali ima ih još mnogo drugih)? Naime, Rock and Roll Hall of Fame je muzej i „institucija“ koja je osnovana 1983 godine, dugo godina nakon što je Deep Purple izdao svoj legendarni album „In Rock“ i dugo godina nakon što je svojom muzikom i interpretacijom Deep Purple osvojio svijet (primjer je „Made In Japan“). Pitajte ljubitele rock and roll muzike da li znaju ko su Deep Purple, ili da li su ikada čuli neki njihov album, ili barem pjesmu. Šanse su da će odgovor u najvećem broju slučajeva biti pozitivan. A onda ih pitajte za Rock and Roll Hall of Fame. Da me ne bi optuživali da skačem na zaključke, izvršili smo kratku anketu na dva sajta, i rezultati su u korist Deep Purple, kao i što je bilo očekivano.

I sada se postavlja pitanje, zašto se pojedinci uzbuđuju okolo toga da li će Deep Purple biti upisani u taj tzv. muzej rock and roll istorije kada su oni sami, zajedno sa drugim bendovima, napisali tu istu istoriju? Koji je razlog zašto bi Deep Purple „morali“ da budu uvršteni među ostala imena muzeja koji je nastao dugo nakon njihovog probijanja na sceni, i nakon što su sami formirali tu scenu i jedni su od direktnih činilaca za postojanje ovog ili bilo kojeg drugog muzeja posvećenog rock and roll-u?

Nema razloga, naravno, ako posmatrate svu tu priču sa odstojanja i logičnim umom. Da nije bilo Elvis Presley, Chuck Berry, Little Richard i cijele armije drugih izvođača u koje malo kasnije dolaze i sami Deep Purple, ne bi bilo rock and roll-a onakvog kakvog ga danas poznajemo. Pa ko su onda Rock and Roll Hall of Jebeni Fame? Istina je da se novac upleo u priču i originalna ideja Ahmeta Erteguna (osnivača izdavačke kuće Atlantic Records i muzeja u Cleveland-u) je pervertirana u mašinu za izvlačenje novca, na najbestidniji način, nastojeći da se pojedinci bogate na račun tuđeg truda i slave, promovišući rock and roll istoriju a da su samo marginalni učesnici, i namećući se publici kao neki „veliki“ igrači. Muzej bi trebao da postoji zbog svojih eksponata, a ne glorifikacije same institucije. Malo su tu uloge pomješane. Nažalost, u svojoj namjeri su i uspjeli, kao što gornji link tužno pokazuje, jer „para vrti đe burgija neće“ i mnogi na to padaju.

Nedostatak vaspitanja kod većine tzv. fanova, kućne i opšte kulture, neobrazovanost, nepostojanje vizije, sindrom „ovčijeg stada“ ... sve je to dovelo da Rock and Roll Hall of Fame postanu „ime od značaja“ bez ikakve zasluge, sem da su agilni da stvore i zavrte kapital.

Zato se uvjek prijatno nasmijem kada pročitam isto tako otvoreno pismo koje su Sex Pistolsi poslali Rock and Roll Hall of Fame-u prije nekoliko godina.

Nikola Franquelli