Scenarij: Manu Larcenet
Crtež: Manu Larcenet
Naslovnica: Manu Larcenet

Postoji jedan osjećaj, teško ga je definirati. Možda da ga probam objasniti? Ajde, pokušat ću. Naime, radi se o potrazi, kao da imate potrebu nešto tražiti, dokučiti, spoznati. Za vas niti jedna istina, niti jedno gotovo rješenje nije dobro, ili barem dovoljno dobro, hm, vi ste razmaženo derište.

Nebojte se, niste razmaženo derište. Samo uživate u osjećaju duhovne progresije, kao što piše na početku teksta, tragate, tragate i makar ništa na kraju ne pronađete, taj osjećaj, potraga, progresija, vama je nužan. Neznam kako bih to bolje objasnio, vjerujem da veći broj ljudi je u stalnoj potrazi za nečim, višim, reći ćemo. Ne znači da su ti pojedinci Bogom dani il nešto slično, vjerujem da njihov um stvara te obrasce i kad su već tu, zašto ih zatomljavati, možda se u potrazi rodi neka nova vrijednost, neka nova istina. Pa ako si ti čitatelju ove recenzije jedan od tragača, možeš slobodno pročitati ovaj strip, naime, u njemu ćeš dobiti sve što tvom umu treba.

BLAST je po riječima samog autora Manu Larcenet-a njegovo životno djelo. Za sada, pročitao sam prva dva dijela (od ukupno 5) i moram priznati da se čovjek ima čime podičiti. Radi se po mom sudu o djelu koje se, pretpostavljam već duže vrijeme „kuha“ u autorovoj glavi. Pretpostavljam da se veliki dio njegovog svjetonazora, emotivni sklopovi, događaji iz života, sve je pažljivo, ali i strastveno uobličeno u strip epskih proporcija. Sve to nebi mogao postići bez očitog crtačkog, ali i estetskog talenta, rekao bih i slikarskog, budući da ovaj strip svojim estetskim kvalitetama bježi barem za dva koplja od konkurencije. Također i bez mnogo iskustva, koje je stekao na svoj sili prijašnjih projekata, a na kraju i na upornosti i stvaralačkoj želji.

A sada konačno nešto o samom stripu. Strip je to o potrazi. Glavni junak, kao što to već u sličnim djelima bude, odlučuje se za drastičnu promjenu u svome životu. Odbacuje svaku vezu sa civilizacijskim obrascima, za okovima starog života i odlučuje biti slobodan. Razlog tome je BLAST, vrhunski osjećaj koji mu se ponekad dogodi, glavni junak postaje tragatelj za izvorom tog osjećaja. Ta ga potraga odvodi na dalek put, što u realnom svijetu, što u svijetu mašte. Upoznaje zanimljive ljude, doživljava bezbrojne spoznaje i sl. O njegovom putu saznajemo kao čitatelji preko policijske istrage. Naime, glavni junak je u pritvoru i policijskim istražiteljima tumači sve pojedinosti tog puta radi potrage za zločincima, ubojicama. Na taj način autor je uz glavnu okosnicu stripa, što je potraga za BLAST-om, ubacio i interesantan segment kriminalističke potrage čime povećava intenzitet i mistiku samog djela.

Crtež je prekrasan, vrlo atmosferičan. Dominiraju nijanse sive boje, oštri i grubi potezi perom, ekspresivnost i impresivnost, baš kao i kod Svagdanje borbe, uz razliku što je ovaj strip estetski daleko zreliji i konkretniji.

Scenaristički je izveden besprijekorno, radnja se otpliće prilično sporo, no to i je karakteristika ovakovih stripova, naime potrebno se je uživiti u njega, pokušati ga čitati „dušom“, a ne razumom. Znam da zvuči patetično, ali nezmam kako da to drugačije kažem.

Ma dobro, dosta je bilo racionaliziranja. Uglavnom, ionako će ovaj strip, tko to želi i voli, odlučiti pročitati već nakon prva dva poglavlja ove recenzije. Nije strip za pretjerano racionalno razmišljanje po meni, potrebno je uključiti desnu kreativnu stranu mozga i ploviti za vrijeme čitanja, sanjati.

Javite, dal ste možda za vrijeme čitanja doživili kakav BLAST.
Živili.
Josip Stupić