Novi album Tarje Turunen je solidan. Nema tu isuviše mesta za okolišanje, jer, iako je album premazan svim bojama, kao i prednji omot izdanja, ovo definitivno zvuči kao perfektno odsviran, produciran, i nasnimljen album. Album priziva neka drevna sećanja, iz bliske prošlosti, i u potpunosti je različit od Nightwish opusa dotične dive. Koji, ruku na srce, i nije bio isuviše dobar, i u klasičnoj muzičkoj zajednici izaziva sprdnju i podsmeh.

Na ploči čujemo različite izmešane pop, rock, i metal žanrove, od klasičnog heavy metal zvuka, preko gitarske baražne paljbe, do prefinjenih balada i obrade koja me je iskreno obradovala-u pitanju je zaboravljen singl Peter Gabriel-a pod nazivom Darkness. Ostatak albuma je dosledan prethodnom live čedu dotične autorke, i stoga proglašavam, u utakmici Nightwish: Tarja nerešen rezultat.

Audio iskustvo je potpuno, a najbolje pesme koncentrisane su, kao i obično, na prvoj polovini ovog promo snimka. Najbolje je porediti ovo sa soundtrack albumima, jer, iako postoji određeni koncept, u pitanju je kolekcija različitih pesama koje kao da je sam Tuomas komponovao. Ipak, postoje pojedine pesme koje ističu razliku, izmešane međ' redovima istih, koje variraju između toplog i hladnog, ali ipak ne sadrže “ono” što je činilo Nightwish osrednjim metal bendom.

Ono što razlikuje ovu ploču od prethodne, jeste što zvuči snažnije, ubedljivije, i definitivno neustrašivo i nezaustavljivo. Verujem da je ovo samo početak jedne velike dive koja će sigurno dočekati da vidi svoje delo slavljeno u popularnim, a i u drugim medijima.

3.4/5

Ilija T Đurđanović