Lenny Wolf je definitivno odlučio da prekine sve veze sa prošlošću i problemima koje je imao u početku karijere kada su ga optuživali da uveliko krade Led Zeppelin diskografiju (to je išlo dotle da se čak i Jimmy Page javio sa kritikom, udarac koji je koštao benda karijere). Nakon prethodnog odličnog „Rendered Waters“, Lenny Wolf izdaje „moderan“ album. Atmosfera albuma se jako oslanja na klavijaturske melodije, dok su gitare debelo provučene kroz filtere i umekšane toliko da se ne osjeća razlika između dva instrumenta. Postignut je zvučni balans, ali je to ipak malo pre mekano. „Outlier“ nije baš najdostojniji nastavak, ali je zanimljiv album i Lenny Wolf se pokazao kao vješt i višestran autor. Album ima svojih vrlo dobrih trenutaka (poslušajte „Rough Ride Ralley“ i možda najinteresantnija pjesma „When Colors Break The Grey“), i prijatan je album za preslušavanje. Preporučljiv je svakome ko ne pati od kompleksa apsolutne i stopostotne originalnosti.

Nikola Franquelli