Gdje ima dima, tu ima i vatre. Ana Popović sa ovim najnovijim izdanjem ubada u sami centar. Prethodni vrlo zapaženi i nagrađivani album Unconditional je bio odskočna daska za blickrig i opsadu. Mini suknjice i često pokazivanje (lijepih) nogu i visokih potpetica je, nažalost, marketinški trik da privuče poglede muške publike koja svakako čini veći dio. Tina Turner je patentirala nogatologiju i od tada ... pa vidite i sami kakva je situacija danas. Međutim, taj detalj kod Ane Popović je apsolutno nepotrebno naglašavati jer njeno raspaljeno muziciranje izvlači već dovoljno uzdaha. Između noga i muzike, ovdje, ooooo blasfemije, muziku biram prvo. Zna oko da pobjegne, zna srce da se pokoleba, ali kada krene Cant You See What Youre Doing To Me, sve nedoumice ispare poput kišnih kapi na suncu.

Ana nema neki posebno markantan glas. Pomalo muškobanjast i osrednji, ali sama ta činjenica da komponuje, aranžira, producira, svira i još i pjeva, samo daju jednu vrlo jaku ličnu notu albumu. Bolji vokal bi svakako povećao audio užitak, ali postoji mogućnost da bi se isto toliko izgubilo na autorskom pečatu. Po mom skromnom mišljenju, Anin izbor je odličan i jedini logičan, a kada krene u bespoštedno prašenje i masakriranje gitare sa instrumentalom Anas Shuffle  nema tu što mnogo da se filozofira!

Konstantne koncertne obaveze, pozivi na svim većim festivalima, između kojih je i Eric Clapton-ov Crossroads, su sasvim dovoljan pokazatelj da je Ana Popović izdala jedan odličan album, i prije nego ga preslušate. Zabavan, raspjevan, praznični blues sa plavim nebom i veselim prijateljima uz pivo i klopu, uigran i razigran album klasičnog white blues-a, Can You Stand The Heat je još jedan u milion sličnih izdanja, i ni najmanje se ne razlikuje od potpuno istih album velikana kao BB King, ili nekog tamo apsolutnog anonimusa koji za pivo i sendvič svira na ulici, ali, jebem mu sve, blues je jedan od onih pravaca koji jednostavno zvuči uzbudljivo i nabijen adrenalinom bez obzira što mu se forma nije promjenila već decenijama i što svi albumi međusobno, manje više, zvuče isto. Bitan je samo entuzijazam, iskrena emocija i malo prljave svirke. Tako je jednostavno, a ovaj album obiluje sa svim ovim kvalitetima.

Od prvog puta, pa sve do kraja života, svaki put kada zavrtite Can You Stand The Heat garantujem da će vam izvući osmjeh i da će vas zaustaviti u bilo čemo što budete radili. Zato je itekako vrijedan pažnje.

Nikola Franquelli