Jedan od sastava koji je obeležio Beogradski demo fest je i Uzemljenje, beogradska četvorka alter-rok usmerenja. Na kraju su zasluženo osvojili treće mesto u ukupnom poretku, a ovog leta ih očekuje i Zaječarska gitarijada, te snimanje debi albuma na jesen. O svemu tome i još ponečemu govori njihov vođa Dejan Milošević.

HC: Kada i sa kojom idejom je nastao sastav „Uzemljenje“?
U: Bend je nastao 2011. godine. Časlav i ja sreli smo se slučajno ispred moje zgrade u Beogradu. Nismo se vidjeli do tog momenta dobrih 5-6 godina, a znali smo se još iz Sarajeva, od predškolskog uzrasta. Otišli smo na pivo. I tako, uz pivo, znajući da i on svira gitaru, predlozio sam mu da osnujemo bend. To je bila moja životna želja još od ’94 kada sam počeo da sviram gitaru. Obzirom na to da sam u period 1999 – 2008 živio i studirao u Austriji, bilo kakva realizacija rok benda nije bila moguća. Ali, imao sam vremena da pišem tekstove i smišljam pjesme. Nakon što sam 2008. sebi ispunio primarnu želju, a to je da se vratim u Beograd i ne ostanem u dijaspori, trebalo je da pređem na realizaciju benda. Čudno je to. Uvijek sam mislio da je to nečija priča, a ne moja, da od toga nema ništa. Iskreno, nikada se nisam ni potrudio da potražim ljude za bend, a nisam imao ni vremena da se tome posvetim. A onda, tog dana, sreo sam Časlava i vrlo jednostavno, neplanski, iznebuha, u jednom razgovoru, nastalo je UZEMLjENjE. Do samog imena benda nismo uopste došli tako jednostavno. Korjen imena datira još iz ’94 kada sam jednom prilikom, na velikom odmoru u školskom dvoristu, čuo nekoga da kaže, kako je “produžni kabal” sjajno ime za rok bend. Još od tada po glavi mi se vrtila zamisao da ime rok benda treba da ima neke veze za strujom, u ma kojem smislu. Drugi kriterijumi po kojima sam se ravnao bili su da ime treba da se sastoji od jedne riječi i da u smislu i duhu tekstova mora da bude domaće. I tako je kroz ova tri filtera, pored svih mogućih kablova, utičnica, tranzistora, otpornika, kratkih spojeva i slično, riječ uzemljenje djelovala savršeno. Kada smo vidjeli da simbol uzemljenja može da se “preuzme” i primjeni kao naš logotip, znali smo da je to početak jedne sjajne priče.

HC: Predstavi članove benda, a pošto tražite novog basistu, reci nam kako potraga ide i koji su vaši kriterijumi pri izboru?
U: Pored mene, u bendu su još Čalsav Šunjka (gitara) i Mladen Jovanov (bubanj). Dražen Đordjević, nas dosadašnji basista, i kako stvari stoje, basista u prelaznom roku, morao je da nas napusti, jer je iz Beograda otišao u Novi Sad. Razmišljali smo o opciji da radimo na daljinu, ali dosli smo do zaključka da bi to bilo opterećenje za sve nas. Trenutno nemamo aktivne probe, ali u ovom sastavu nastupicemo na ovogodišnjoj Gitarijadi u Zaječaru i nadamo se jos nekim ljetnim gitarijadama i festivalima za koje smo se prijavili. Sto se tiče kriterijuma potraznje za novim članom, bitno je da želi da radi i da sebe prepoznaje u atmosferi benda i pjesama. Svjesni smo da nas zvuk nije baš dopadljive prirode za većinu, samim tim biće teško naći novog člana, ali mjesto basiste još uvijek je upraznjeno. Ako ima zainteresovanih koji ovo čitaju, naravno, mogu da nam se jave.

HC: Kako biste nekome ko vas nije slušao opisali svoju muziku i da li je moguće generalizovati teme vaših pesme?
U: Naša muzika sigurno nije dopadljive prirode, bar ne za šire narodne mase. Uz našu muziku nećete se osjećati srećno ili rasterećeno. Ako ste na našoj svirci, vjerovatno ćete samo stajati i slušati. Do sada je bilo tako. Možda ovo nije prava reklama za bend, ali to je istina. Ako već moram da napravim neko poređenje, onda bih mogao da kažem da je naša muzika isto što i drama u filmskoj umjetnosti: teška, realna, sa ozbiljnim porukama i temama za razmišljanje. Ako pak tražite neko bliže objašnjenje što se tiče muzičkog pravca, onda ćemo da kažemo, da smo slabi za metal. ali smo mnogo teži i žešći od rok muzike.

HC: Da li se možemo u skorijoj budućnosti vašem prvom albumu i kakvi su vam generalno planovi oko diskografskih aktivnosti?
U: Snimanje albuma očekuje nas u septembru/oktobru ove godine. Pjesama ima sasvim dovoljno za album u trajanju od sat vremena. Kao neafirmisan i nepoznat bend, vjerovatno nećemo slijediti trenutnu modu izdavanja EP izdanja, singlova ili pjesmu po pjesmu. Mišljenja smo da je bitno da publika ima šta da sluša i na osnovu čega da nas ocijeni, a to svakako ne može da bude na osnovu jedne ili dvije pjesme.

HC: Na upravo završenom Belgrade demo festu ste osvojili treće mesto u vrlo jakoj konkurenciji. Kakve utiske nosite sa celog takmičenja i kako je proteklo finalno veče?
U: Bilo nam je izuzetno drago da smo nakon prvog “kiksa”, kada nismo prošli u drugi krug, vraćeni u igru kao jedan od bendova koji, zbog jake konkurencije, mozda nezasluženo nije prošao dalje. Zatim smo pokazali da smo s pravom i vraćeni na takmičenje. Treće mjesto sjajan je uspjeh. Svi bendovi koji su svirali u finalu, zaista i jesu zaslužili to finale. Jako pozitivne utiske imamo i što se tiče same organizacije festivala i volje organizatora, žirija, novinara i klubova, da sve bude i te kako medijski propraćeno i da svi bendovi osjećaju da su dio jednog važnog događaja – ne samo za njih same već i za demo-scenu uopšte.

HC: Koliko takva vrsta takmičenja može da znači za bend poput vašeg?
U: Svaka svirka vrijedi mnogo. Nama je bitno da nas je, onako usput, čula publika koja je dolazila da čuje neke druge bendove. Iskreno, nadamo se da ćemo plodove ovog festivala i trećeg mjesta tek da ubiremo.

HC: Tokom BG demo festivala je među bendovima vladala vrlo prijateljska i opuštena atmosfera, pa nam reci da li je planu možda neka zajednička koncertna saradanja i koji su se učesnici vama dopali?
U: Bilo je lijepo družiti se drugim bendovima na festivalu. Posebno dobre odnose imamo sa bendovima Helm iz Priboja, Orest iz Beograda i Regulator iz Vrnjačke Banje, koji je više nego sjajan i šteta je što se nisu našli u finalu na bini, ali zato je nekoliko članova bilo to veče u KST-u, u publici. Meni posebno drag bend, koji ima sjajnu muziku jeste Dingospo Dali, koji je na BDFL festivalu svoje takmičenje zavrsio u četvrtfinalu. Za sada nismo dogovorili ni jednu zajedničku svirku, ali toga će biti vremenom sigurno.

HC: Koliko je danas teško biti demo bend u Srbiji? Sa jedne strane, gotovo da nema muzičke industrije, izdavači jedava da opstaju. Sa druge strane tu je internet i umnogome olakšana mogućnost snimanja.
U: Mislim da su okolnosti i poteškoće jednake kao i prije 10, 20, 30 godina, samo se manifestuje različitim nezadovoljstvom, a zavisi od perspektive iz koje gledate: da li ste mali, demo-bend, ili neki već poznat, etabliran. Danas, uz pomoć napredne tehnologije i interneta, pružena je mogućnost apsolutno svima da kažu šta misle i sviraju i snimaju šta hoće. I mislim da je to jako dobro, jer apsolutno svi imaju šansu i mogućnost da se makar oprobaju. Doduše, na taj način jeste urušen sistem sa izdavačkim kućama i muzičkom industrijom, ali mislim da je ovako, ipak, poštenije. Svi imaju sve na raspolaganju, pa ko voli – nek’ izvoli. Neka snima, neka se dokazuje, neka poradi na marketingu, mogućnosti su tu, pitanje je samo da li imate volje, da li ste uporni…samo nebo je granica. Lično mislim da je jedan veći problem nastao sa druge strane, a to je publika, koja je razvojem tehnologije navikla i zahtjeva da dobije što bolji zvuk i produkciju, inače teško da će na vas obratiti pažnju ako im se ne svidite već na prvo slušanje. Zato je bitno da imate što više svirki, da publici dokazete da loš ili kvalitetan snimak i te kako možete da opravdate na bini. Na kraju krajeva, svi mi u stvari želimo da sviramo. Mislim da ni najkvalitetniji snimak, ni najbolja reklama ništa ne vrijede ako ćete da sjedite kod kuće. Na kraju se zapitate: da li je cilj jednog benda da snima ili da svira?

HC: Čime se bavite osim benda i da li je neko od vas imao neki ozbiljniji bend pre Uzemljenja?
U: Sa stanovišta demo-bendova, Mladen ima zavidnu karijeru u bendovima Kontrola Mozga, Agenda, Over the Under i Profesori, kao i Dražen sa bendovima Masque of Betrayal i Carved. Časlav i ja nismo imali bendove do sada.

HC: Za kraj nam reci planove benda u bližoj budućnosti.
U: Početkom avgusta očekuje nas Gitarijada u Zaječaru. Kako sam već naveo u odgovoru na četvrto pitanje, na jesen snimamo album, a poslije snimanja, vjerovatno prvo na spisku jeste izdavanje istog. Koja izdavacka kuća i da li uopšte? Fizičko izdanje ili besplatno preuzimanje…? Nakon toga dolazi promocija, svirke, mozda i neki spot…

Sa Dejanom razgovarali Miroslav Stašić i Marina Đorđević.