Ritam Evrope
Helly Cherry
Tradicionalno već sedmi put u Novom Sadu pod organizacijom Studentskog kulturnog centra sinoć se održala manifestacija "Ritam Evrope".
Manifestaciju je otvorio britpop/pop rock bend Eva Braun iz Bečeja negdje oko 19h. Uprkos ranom terminu i donekle nepopunjenom Trgu Slobode, što zbog toga što su se novosadjani još uvijek "pripremali" za malo žešću muziku, što zbog činjenice da je u isto vrijeme samo par ulica dalje svirao Atheist Rap, momci iz Bečeja su ipak kao i svaki put kada dodju u Novi Sad odradili maksimalno i pružili su svima koji su bili
jedan od sigurno boljih nastupa. Redjali su se hitovi: Sasvim obican dan, Mala prodavnica uzasa, Ne dozvoli, bla blaaa... Da bi kao zadnju pjesmu na oduševjlenje mnogih izveli Odvedi me iz ovog grada te se tako pozdravili sa publikom.
jedan od sigurno boljih nastupa. Redjali su se hitovi: Sasvim obican dan, Mala prodavnica uzasa, Ne dozvoli, bla blaaa... Da bi kao zadnju pjesmu na oduševjlenje mnogih izveli Odvedi me iz ovog grada te se tako pozdravili sa publikom.
Hrvatski crosover sastav St!ilnes nastupio je nešto posle 20h. Uvodni takovi pesme Odabrao djelo Hadzi Selimovic podigli su publiku na noge od samog starta. U ovo vrijeme završio se i nastup Atheist-a tako da se trg napunio i atmosfera se usijala. Tokom nastupa izuzetno energican pristup benda i komuniacija sa publikom dovela je do prave extaze i usijanja atmosfere na trgu slobode. Redom su se redjali hitovi Moja generacija, Banana split, Digni glas, Katarza... Posle jednocasovnog izvodjenja bend se vratio na bis i odsvirao Bluz za moju majku te se tako zahvalio novosadskoj publici na sjajnoj podrsci i najavio nove nastupe pred novosadjanima.
Oko 21:15 na binu su izašli Novom Sadu sa Exita već dobro poznati Kultur Shock. Bend sastavljen od izuzetnih muzičara sa svih strana planete koji nakon sedam studijskih albuma i hiljada nastupa stvarno važe za jedan od kultnih bendova. O atmosferi da i ne govorim, plesalo se, pjevalo se, pravile su se i šutke a uživanje je bilo obostrano. Redjali su se sve hit za hitom: God is busy, May I help you?, Da ye, Yumbul, Tutti frutti, Tamni vilajet, Stop the disco... Gypsi punk bend je pokrenuo masu i svojim zvukom sve očarao. Jedine zamjerke su ostale to što nisu odsvirali njihovu možda i najpoznatiju pjesmu Hashishi, za koju si svi bili ubijeđeni da će da odsviraju prilikom izvođenja bis-a ali su se iz nekog razloga odlučili da ne prave bis.
Kao šlag na tortu za kraj večeri glavne zvijezde, ili bolje reći glavna zvijezda, s obzirom da na razočaranje mnogih uz velikog Marky Ramone-a nije, kao što je to bilo očekivano, nastupio Pjevač Misfits-a Graves već je za ovu turneju Marky angažovao Andrew W.K., koji je uz svo poštovanje za razliku od svog kolege
poznat samo po jednom singlu. Uprkos tome novosadska publika je bila odušvljena Marky Ramone's Blitzkrieg-om i pjevali su u glas. Vidio se tu pravi sudar generacija kako na bini tako i u publici od srednjoškolaca pa do već "matorih" punkera, svi su redom pjevali i skakali uz taj brzi punk ritam. Pravile su se šutke surfovalo se po masi, poneko je i krvario ali sve uz osmijeh. Redjali su se hitovi: Sheena is a punk rocker, Poison heart, Judy is a punk, I wanna be sedated, Pet Semetery; koje su svi u glas pjevali. Kao što to biva sa velikim bendovima i oni su se nakon nešto više od sat vremena svirke zahvalili novosadjanima prvo
sa jednim a onda na očekivano insistiranje publike i sa drugim bis-om. Za kraj su odsvirali svoju obradu velikog hita What a wondreful world Luis Arstrong-a, te su kao što to već biva na njihovim koncertima za kraj odsvirali Blitzkrieg Bop i uz gromoglsan aplauz se oprostili sa novosadskom publikom.
Sve u svemu već tradicionalno jedna od boljih manifestacija u Novom Sadu, ponovo je održala svoju reputaciju i priredila kako novosadjanima tako i ljudima koji su došli sa svih strana Srbije i okolnih zemalja nezaboravano iskustvo i koncert za prepričavanje.
poznat samo po jednom singlu. Uprkos tome novosadska publika je bila odušvljena Marky Ramone's Blitzkrieg-om i pjevali su u glas. Vidio se tu pravi sudar generacija kako na bini tako i u publici od srednjoškolaca pa do već "matorih" punkera, svi su redom pjevali i skakali uz taj brzi punk ritam. Pravile su se šutke surfovalo se po masi, poneko je i krvario ali sve uz osmijeh. Redjali su se hitovi: Sheena is a punk rocker, Poison heart, Judy is a punk, I wanna be sedated, Pet Semetery; koje su svi u glas pjevali. Kao što to biva sa velikim bendovima i oni su se nakon nešto više od sat vremena svirke zahvalili novosadjanima prvo
sa jednim a onda na očekivano insistiranje publike i sa drugim bis-om. Za kraj su odsvirali svoju obradu velikog hita What a wondreful world Luis Arstrong-a, te su kao što to već biva na njihovim koncertima za kraj odsvirali Blitzkrieg Bop i uz gromoglsan aplauz se oprostili sa novosadskom publikom.
Sve u svemu već tradicionalno jedna od boljih manifestacija u Novom Sadu, ponovo je održala svoju reputaciju i priredila kako novosadjanima tako i ljudima koji su došli sa svih strana Srbije i okolnih zemalja nezaboravano iskustvo i koncert za prepričavanje.
Dejan Bajić
fotografije preuzete sa fejsbuk stranice SKC NS