Cannibal Corpse – Torturing and Eviscerating Live
Helly Cherry
Umorilo me je pisanje o Cannibal Corpse, ponajviše jer redovno izdaju albume, i manje više su dosta slični međusobno, ali ovaj novi živi album moram da spomenem. Cannibal Corpse su na sceni već punih 25 godina, imaju iza sebe krš albuma i enorman broj turneja i koncerata, i čovjek bi rekao da će, kad tad, da se zamore, da posustanu, da malo primire i urade nešto drugačije nego obično. To nešto drugačije ne mora i da bude loše ... ali da ne idem suviše široko. Stvar je u tome da i nakon svih ovih godina, Cannibal Corpse niti malo ne posustaju, niti malo ne spuštaju loptu i čak bi se reklo da su u nekim segmentima i „grđi“ nego kada su bili mlađi i to se toliko dobro čuje na ovom živom albumu.
Prije svega, „Torturing and Eviscerating Live“ je dio na odvojenom disku sa „Dead Human Collection: 25 years of death metal“ box seta za čijim povećim sadržajem je lakše proguglati nego sve ovdje ispisati. Vjerujte, kapitalno djelo među box setovima (koji su za EU tržište kastrirali iz samo njima znanih razloga). No vratimo se na živi album.
Ako ste ikada prisustvovali Cannibal Corpse svirci, znate da je to to, i da dalje ne treba tražiti. Tuča instrumenata, odlične pjesme, adrenalin i atmosfera koja samo što ne eksplodira. Daleko od toga da želim reći da su jedini odličan bend na bini, ali su svakako jedan od rijetkih bendova koji su uspjeli da tu eksplozivnu energiju i atmosferu vjerno prenesu na digitalni nosač zvuka. Produkcija, svirka, uigranost, atmosfera ... sve, apsolutno sve je na najvišem mogućem nivou na ovom ostvarenju, sve se kristalno jasno čuje i najvažnije od svega, bend ubija i gazi sve pred sobom. Poslije 25 godina sviranja bi bilo sasvim logično za očekivati da im je jedan dio koncerata tezga, da odsviraju sterilno, ali ovim snimkom pokazuju da su sve priče vezane za nezaboravnost svake njihove svirke itekako tačne. Nakon CC, trava više ne raste.
Ovako treba da zvuči jedan živi album. Da je sreće, uživo bi ovako zvučali svi veliki bendovi, ali, kao što smo svjedoci, malo je kvalitetnih živih albuma. Topla preporuka svakom CC fanu da ne škrtari na parama, nego neka uzima, pa taman i ono kastrirano ali jeftinije EU izdanje.
Nikola Franquelli
Prije svega, „Torturing and Eviscerating Live“ je dio na odvojenom disku sa „Dead Human Collection: 25 years of death metal“ box seta za čijim povećim sadržajem je lakše proguglati nego sve ovdje ispisati. Vjerujte, kapitalno djelo među box setovima (koji su za EU tržište kastrirali iz samo njima znanih razloga). No vratimo se na živi album.
Ako ste ikada prisustvovali Cannibal Corpse svirci, znate da je to to, i da dalje ne treba tražiti. Tuča instrumenata, odlične pjesme, adrenalin i atmosfera koja samo što ne eksplodira. Daleko od toga da želim reći da su jedini odličan bend na bini, ali su svakako jedan od rijetkih bendova koji su uspjeli da tu eksplozivnu energiju i atmosferu vjerno prenesu na digitalni nosač zvuka. Produkcija, svirka, uigranost, atmosfera ... sve, apsolutno sve je na najvišem mogućem nivou na ovom ostvarenju, sve se kristalno jasno čuje i najvažnije od svega, bend ubija i gazi sve pred sobom. Poslije 25 godina sviranja bi bilo sasvim logično za očekivati da im je jedan dio koncerata tezga, da odsviraju sterilno, ali ovim snimkom pokazuju da su sve priče vezane za nezaboravnost svake njihove svirke itekako tačne. Nakon CC, trava više ne raste.
Ovako treba da zvuči jedan živi album. Da je sreće, uživo bi ovako zvučali svi veliki bendovi, ali, kao što smo svjedoci, malo je kvalitetnih živih albuma. Topla preporuka svakom CC fanu da ne škrtari na parama, nego neka uzima, pa taman i ono kastrirano ali jeftinije EU izdanje.
Nikola Franquelli