(Kad su, prema franciskancu Micaellu de Piazzi, oktobra 1347, dvanaest đenovljanskih galija prevezle kugu iz Carigrada u Messinu na Siciliji, ona nije bila cma. Satrulo meso obolelog nije tamnelo. Pre je telo, osobito lice i usne, plavelo, i Francuzi u pravu behu kad je nazvaše Mort Bleue, Plavom Smrti. Cmo ime poteklo je, zacelo, od crne komete što je, navešćujući propast Drugog Rima, u to doba lutala evropskim nebom, ili od bukvalnog prevoda vulgate „atra mors". Reč„atra" označava nešto „crno", potom „strašno", „užasavajuće". Poetična boja zamenila je preostala zaobilazna značenja, ali je o kugi jednako malo govorila koliko i sva njena druga imena.) Borislav Pekić – „Novi Jerusalim“ 

Svako ko muziku ne posmatra samo površno, primjetio je pokušaj mnogih bendova da vizuelizuju svoja osjećanja kroz muziku, kroz tekstove, kroz nazive albuma, i kroz vizuelne koncepte albuma. U Funeral Doom-u je ta vizuelizacija sigurno najekspresivnija. Slušajući tu opresivnu muziku, čovjek bez po muke može da vidi sve jade, mnoge vizije paklova (pakao v1.0, v2.2b) umova sa velikom i jakom fantazijom ili umova sa iskrivljenom percepcijom stvarnosti, sve tegobe i muke kroz koje prolaze ljudske duše. Vjerovatno je većinom laprdanje, ali svakako upečatljivo i vrlo jako. Od kada su Cathedral izdali „Forest of Equilibrium“ još 1991 godine, Funeral Doom je vrlo malo napredovao, usporen u razvoju upravo sporošću tempa pjesama. Bio je period od par godina kada je iskrslo od jednom dosta bendova (interesantno, mahom u rusiji), ali vrlo brzo se konkurencija svela na šačicu bendova koji su redovno izdavali novi materijal i bili originalni i interesantni, a jedan od predvodnika su svakako i Evoken. Sa ovim novim albumom interesantno je pomenuti koliko je ljudski um opterećen konceptom smrti. Bukvalno se divinizuje, diže do nevjerovatnih liričkih visina, a kada se sretne oči u oči, padaju sve iluzije, junaci se pretvaraju u obične smrtnike i svi se okreću životu i zadovoljstvu življenja. Najnoviji Evoken se okreće okolo koncepta smrti i crne kuge kao zastrašujući i spori izaslanik kraja. Nije u cjelosti konceptualni album, i obrađuju tamnu stranu čovječanstva, kroz prizmu kuge - grijeh, čistilište, nauk.

Evoken su jedan od najistaknutijih funeral doom bendova. Riječ „najpoznatiji“ možda i nije odgovarajuća. Funeral Doom je toliko ograničen i underground, da je smiješno govoriti o poznatosti. Ali je zato jedan od najupečatljivjih bendova sa te scene i iza sebe imaju nekoliko vrlo značajnih izdanja. „Atra Mors“ se ne može mjeriti sa tim albumima, ali na momente je itekako vrlo inspirativno i djelo vrijedno pažnje, i neće razočarati vas koje pratite bend i pravac. 

Nikola Franquelli