Svijet muzike i svijet fantazije, tako je lijepo biti u njemu. Nije to bježanje od stvarnosti, barem za onoga ko ne želi da bježi, već suočavanje sa svim najljepšim stvarima i pojačavanje osjećaja, uživanje u njima. Svojevrsna mantra i derviški ples. I melanholija, slatka, bolna, tužna i nesvakidašnja melanholija, je dio te nevjerovatne slike. Psiholozi kažu da bez melanholije čovjek nije potpuno biće, da je tuga potrebna isto koliko i sreća, da bi se spoznala sreća, a i da se uživa i u tuzi, tuge radi. Kakve to sve ima veze sa muzikom. Ima, ima više nego što na prvi pogled izgleda. Roditelji, ne branite djeci muziku, bez obzira kakva vam izgledala. Ne branite djeci da iskušavaju, da isprobavaju, da stvaraju. Ako želite imalo da vam djeca odrastu, da budu kompletna, da budu sretna i da vas jednog dana usreće, ne branite im muziku i pustite ih da traže i nađu, na svoj način, na svoju ruku. Ako griješe, naučiće. Ako su u pravu, još bolje. Na kraju, uvjek će neki nauk izvući. 
Muzika je univerzalni jezik. Muzika je roditelj. Muzika je majka. Muzika je emocija. Muzika je pokret. Muzika je osjećaj. Muzika je realnost. Muzika je učitelj. Muzika je znanje i iskustvo. 

Nikola Franquelli