Godina izlaska: 2009
Režija: James McTeigue
Scenario: Mathew Sand, J. Michael Straczinsky
Glumci: Rain, Sho Kosugi, Naomie Harris...

Sho Kosugi se vraća na velika vrata!!

Dobro, nije baš na velika, s obzirom da ne igra glavnu ulogu, ali i sporedna uloga glavnog negativca, uvijek je dobrodošla. Sad za sve one kojima je najveće filmsko dostignuće u životu to što su gledali Titanic i Avatar (odličan film, da se razumijemo ) ili one 'elitiste' koje sve ono što nije Citizen Kane ili Apocalypse now trpaju pod isti koš 'trasha', Sho Kosugi je jedna od najvećih zvijezda ninja filmova 80-ih, onih divnih komada exploatacije tih mističnih japanskih špijuna/ubica, koji smo mi ko djeca upijali razrogačenih očiju i usta i kasnije imitirali neartikulisani krikove i poteze koje smo vidjeli na ekranu, što bi obično rezultiralo isprljanom odjećom ili poderanim koljenima, na radost naših roditelja.

Ninja assassin je film koji su ljubitelji te tzv. trash kinemtografije čekali više godina godine, od kada je i najavljeno da se legenda akcijskih filmova 80-ih vraća na naše ekrane. I sada smo ga napokon pogledali. Zadovoljni? Poprilično. Film koji počinje ultra-krvavim masakrom jakuza počinjenih od 'demona iz sjene' kako po tradicionalnim pričama stariji ljudi zovu ninje, jednostavno ne može biti loš. Ali, krenimo redom, pričom filma. Raizoo (korejska zvijezda Rain) je kao siroče bio otet i obučavan u tajnom kampu ninji, gdje se pod nadzorom učitelja Ozunua (Kosugi) polako pretvarao u stroj za ubijanje. Promijene u njemu počinju kada djevojka koja je takodjer obučavana da postane ninja pokušava pobjeći, medjutim bude uhvaćena i brutalno ubijena. Tada se u Raizu nešto lomi i poslje svog prvog ubistva poslje kojeg bi postao pravim ninjom, on bježi iz klana, koji će ga naravno tražiti da ga likvidira. Razio se udružuje sa lijepom agenticom Mikom Coretti (Naomie Harris) i sprema se za završni obračun...

Iako se u većini filmova zlatne ere tog žanra (80-e) kvalitet ponajviše mjerio po broju grčeva u stomaku što gledaoc dobija od smijanja izazvanog njihovim gledanjem, ovdje možemo reći da režiser James McTeigue (režirao V for Vendetta) teži kao serijoznijem pristupu i nudi nam jedan (prvenstveno vizuelno), atraktivan akcijski film stripovske atmosfere i mora CGI krvi.

Iako je film prilično realno prikazao život maskiranih japanskih ubica/špijuna, njihovu soremnost na sver, odanost klanu i način obuke, ipak ne ide toliko daleko od klasične mistifikacije ninji, dajući im nadnaravne moći i čineći ih više nalik demonima nego ljudima. Stripovska atmosfera i stilizacija takodjer doprinose tome, dajući gledaocu na trenutke blagi osjećaj da igra neku igricu poput Ninja Scrolla.

Film je u globalu dobar, zabavan za gledanje, ali ne bez mana. Naravno, kod ovakvih filmova, najveća mana je u većini slučajeva loša priča. Pa tako i ovdje.Scenario je previše kenjkav, patetičan na trenutke, a dijalozi su ponekad čisti užas. Mislim, niko nije ni očekivao sad neku priču i dijaloge na razini jednog 'Pulp fictiona', ali dijalozi su u odredjenim trenutcima stvarno užasni, patetični do krajnjih granica a likovi plošni do bola (jedino Razio pokazuje neku dvojbenost, promišljanje, što mu i daje neku aljkavu trodimenzionalnost, i Ozunu, Kosugijev lik zlog gazde i zamjenske uloge autoritativnog oca svim ninjama). Al ajd, kao što rekoh, niko nije ni očekivao ništa više, svi su željeli vidjeti borbe. I? Kakve su borbe? Eh, borbe su odlično odradjene, primjetan je veliki trud oko koreografije a i glumci napokon pokazuju zavidno znanje borilačkih vještina (nije više vrijeme Michael Dudikoffa koji se prvi put susreo sa borilačkim vještinama na snimanju Američkog ninjeJ), samo problem je što se kadrovi nekad prebrzo mijenjaju, ponekad zbunjujući gledaoca tako da ne vidi odredjeni udarac, što samim time umanjava uživanje u punoj kvalitet borbe.

Zaboravih reći, da ako je ko očekivao da je ovaj film hommage ninja filmovima 80-ih godina, vara se. Estetikom i stilom prije podsjeća na neku nabrijanu video igricu, tako da, vjerujem da će baš to mnoge razočarati. Ja to, za čudo, nisam vidio kao manu.

Kao što rekoh, zadovoljan sam odgledanim materijalom, naravno, moglo je biti i puno bolje ('Ninja' koji je iste godine izašao, puno je bolji u mnogim pogledima) al ajd, nećemo sad cjepidlačiti. Prvenstveno treba uzeti ova dva fillma sa nadom da će biti pokretači novog revivala ninja filmova, i da ćemo u budućnosti još puno naslova ovakve tematike pogledati.

Gogi the Bastard