U malom primorskom Baru se događa nešto interesantno. Pored već dobro poznatih MC-eva Dvorska Luda (a.k.a. Masturbeator), Darzee, te Joe Shua Kizz, sada se i Dweerdoe, aka Bojan Rukavina (pročitaj intervju ovde), upisuje u knjigu osoba koje su izdale album (doduše, već se pojavljivao u svojstvu koautora u dvojcu „Logical Dream“ na izdanju „Tomorrow“ http://prshuta.com/html/release/LogicalDream-Tomorrow.html). Kao što je slučaj sa maloprije pomenutima, i Dweerdoe je u elektronskim vodama, tačnije, drum'n'bass - u koji se ja ama baš ništa ne razumijem, niti sam ga do sada nešto pretjerano vario. Rekoh, do sada. 

Valjda je u pitanju album u cjelosti urađen od strane jedne osobe, konceptualno ujednačen i usresređen, ali, meni ovo što čujem, leži. Nažalost, nemam sa čime da uporedim, ali to ima i jednu dobru stranu: ispitivanje, istraživanje i krčenje puta kroz nešto novo i uzbudljivo. Sasvim dovoljan razlog da se „Victims of the Evolution“ zavrti više od jednog (desetine) puta. 

Muzički dizajn albuma je interesantan. Kao drum'n'bass, odmah se pomirite sa repetitivnim i dugačkim ritmovima, i to može biti mač sa dvije oštrice, bez obzira koliko lagano i jednostavno izgledalo, jer treba održati pažnju slušaoca, i da svaka pjesma, svaka cjelina, ima logičan niz događanja. U slučaju ovog albuma, sve je odmjereno, ne pretjerano dugačko i sa mnogo elemenata koji drže pažnju slušaoca. Svaka stvar je audio priča sama za sebe, ne pretjerano duge, ne prekratke, nikako nisu natrpane audio elementima, i uvjek žive melodijom, što je upravo recept da se slušaočeve uši drže uvjek u neizvjesnosti. 

Melodija je dosta mračna, dotle da me atmosferom sve podsjeća na pojedine doom metal bendove, i baš taj mrak i klaustrofobija daju pjesmama i cijelom albumu ono nešto što ne da čovjeku mira već ga tjera da ponovo presluša. U osnovi, kako i sam Dweerdoe kaže, ovo je „muzika za igru i provod”, ali shvatiti je u potpunosti ovako je greška, velika geška, zbog jednostavne činjenice da NIJE štancovana i NIJE patvorena muzika za ogromne narodne mase, NIJE još jedna konzerva pseće hrane sa naljepnicom za ljudsku konzumaciju na beskonačnoj fabričkoj traci, već je to izraz jedne duše, jedne osobe, čovjeka koji je u nedoumicama, koji je u kofliktima, koji se ponekad osjeća loše, ponekad dobro, koji vidi što se događa okolo i u njemu, i sva svoja osjećanja je pretočio u zvuke, zvuke koje ako malo bolje poslušate, govore svojim jezikom. 

No, i pored svega ličnog, jedno od pitanja svakako je i da li je „Victims of the Evolution“ konkurentan album? Da li može da parira izdanjima koja izlaze na drugim meridijanima i kontinentima? Znam da Dweerdoe-a to baš mnogo i ne interesuje, no, i pored toga, odgovor će doći sam od sebe vremenom i nakon možda jednog ili više narednih izdanja, a brzopleto odgovarati na ovo pitanje bi bila greška. A dok se sve ne iskristalizuje, uživajte u nečem novom i vrlo interesantnom. 

Nikola Franquelli