Godina izlaska: 1961
Režija: Allen Baron
Scenarij: Allen Baron i Waldo Salt
Glumci: Allen Baron, Molly McCarthy, Larry Tucker, Peter H. Clune, Danny Meehan

Allen Baronov ukočeni i zlovoljni Blast of Silence je film mnogih čudnih odlika. Jedna od njih je ta da spada među zadnje istinske noir filmove (iako snimljen poslije ere noira koja je trajala od 1941 do 1958). Isto tako zajedno sa Cassavetesovim Shadows (1959) i The Connectionom u režiji Shirley Clarke, Blast of Silence je jedan od prvih niskobudžetnih nezavisnih filmova koji su nagovještavali postojanje jedinstvenog newyoršog stila pravljenja filmova. Riječ je o dokumentaristicki napravljenim filmovima sa minimalnim dijalogom (iako Blast of Silence ima više dijaloga i radnje nego što bi si to Cassavetes ili Clarkova dopustili u svojim filmovima). Ovo je jedan od nekoliko filmova koji koriste voice-over naraciju durgom licu, isto tako ovo je najbolji film koji za temu ima jedan uobičajen, bitan i bez razloga zapostavljen Američki doživljaj, a to je VEOMA LOŠE SLUŽBENO PUTOVANJE.

Glavni lik filma Frankie Bono (kojeg tumači Baron, koji je i scenarista i reziser) je plaćeni ubica iz Clevlanda sa zadatkom da ubije (iz razloga koje ne poznaje i koji ga ne zanimaju) newyorškog gangstera u usponu Toriana. Ubica dolazi u grad vozom, pristajući u Penn Stationu s kojom dijeli istu prokletu sudbinu, jer je pet godina nakon snimanja ovog filma stanica srušena. Frankie u filmu ne izdrži ni približno dugo.

Ne smatram da kvarim film odavajući kraj ili da je riječ o iznenađenju. Noir “heroji” često ne dožive kraj filma, a u ovom filmu od samog početka možemo nanjušiti smrt u zraku. Početni kadrovi filma, metaforično prikazano rođenje, kroz voz koji izlazi iz tunela i vozi Frankiea u New York, su više zlokobni nego sretni. Ništa pozitivno nam ne pada na pamet dok gledamo lika koji se “rađa” kako bi proveo svoj kratki život u filmu. Ustvari, čak i prije nego što ugledamo Frankiea, čuli smo u tami tunela, dubok glas koji izgovara monolog kojim objašnjava dolazak. “You were born in pain,” kaže glas protjeranog glumca Lionel Standera, te nastavlja “You were born with hate and anger buillt in.” u svojoj izdvojenosti i jezivom sveznanju, narrator se čini božanstvenim, a njegove misli i riječi stvaraju nelagodu u gledaocu. Ako Bog zvuči kao Lionel Stander, onda smo definitivno najebali.

Tmurnu naraciju, koja puše kroz film kao vjetar, je napisao (pod pseudenimom Mel Davenport) Waldo Salt, koji je kao i narator Stander završio na crnoj listi Hollywooda(bavili su se “neameričkim” aktivnostima). No, iako se radi o umješanosti Standera i Salta u film, Blast of Silence nema nikakvu političku poruku. Riječ je o filmu koji za glavnog lika ima jednog outsidera i koji se bavi otuđenjem, tako da se protjerani dvojac savršeno uklapa u sveukupno raspoloženje i temu filma.

U periodu kada je snimaoBlast of Silence (1959 i 1960), Baron je radio kao povremeni glumac i crtač stripova, mislio je da može napraviti film, pa je nekako došao do 20 000$ kako bi počeo da radi na tome. Iako je Baron rođen u New Yorku, izabrao je da prikaže priču o čovjeku koji je stranac u Big Appleu . Napeti stranac koji kao i svi koji dođu iz manjih gradova osjeti neprijateljski stav koji odaje New York, samo što on za razliku od većine uzvraća vlastitom agresivnošću. U to vrijeme snimiti film u New Yorku, 1500 kilometara daleko od Hollywooda i još na budžetu kojeg bi se i najgori B studio stidio, je bila jedna neuobičajena praksa, tako da možemo reći da je određena doza otuđenja bila već unaprijed ugrađena. Baron ima dovitljivost (ili instinkt) da pretvori jedan tako neugodan osjećaj u prednost filma. Možda je najimpresivnija stvar koja krasi Baronov debitantski film činjenica da on kao neiskusan režiser uspjeva rigorozno održavati raspoloženje endemične egzistencijalne anksioznosti, izazvane sve većom nepravdom u svijetu. Izvorno je Peter Falk (glumac iz serije Columbo) trebao da glumi Frankie Bona, sreća pa nije. Baron je inferiorniji glumac, ali njegova ukočenost i neugodnost, koje je izazvao položaj ispred kamere daju dodatnu tenziju, već napetom liku. Dok ga gledamo, možemo reći da postoji neka čudna žestina u njegovoj ukočenosti. Način na koji ga Baron glumi, nam prikazuje Frankiea kao osobu koja bi bila stranac na bilo kojem mjestu na zemlji, pa čak i u vlastitoj koži.

Cijeli film, ustvari ima auru melanholije nečega izgubljenoga, nalik na samoću koju trpi prosječni američki putujući prodavač. Frenkiev službeni put u veliki grad, mu ostavlja mnogo praznih sati. Nakon što obavi rutinske pripreme, tako što prati svoju metu i razvije plan na osnovu kojeg će izvršiti atentat, prisiljen je da nekoliko dana ne radi ništa jer je primoran da čeka dostavu pištolja i prigušivača koji je naručio kod morbidno debelog lokalnog prodavača imena Big Ralph (Larry Tucker). Umjesto da sjedi i odmara u svojoj depresivnoj sobi u East Village hotelu, Frankie luta gradom, nesposoban da nađe nešto što bi mu pomoglo da ubije vrijeme. Dijelom iz razloga što je došao u pogrešno vrijeme, jer je u pitanju period Božićnih blagdana, doba koje (kako nam narator kaže) ne budi ništa drugo nego loša sjećanja u ovom bijesnom i usamljenom čovjeku.

Iako blagdanski motiv zvuči kao prelagana ironija, Baron (uz pomoć svog direktora fotografije, Merrill Brodya) uspjeva izvući više iz toga, naglašavajući, u dugim kadrovima snimljenim po noći koji na gotovo komičan način prikazuju Frankievu zatvorenost prema vanjskom svijetu dok hoda sam pored usijanih izloga na Fifth Avenueu. On gleda ispred sebe, kao da ništa oko njega ne postoji, kao da život u velikom gradu jednostavno nema stvarnosti za njega.

Blast of Silence, uprkos vlastitoj vizuelnoj jačini i dokumentarističkom pristupu snimanja, dijeli još neke odlike izoliranosti sa svojim glavnim junakom, a to je da film izgleda zaustavljen u vremenu. Ono što pokušavam reći je to da kada je izdat, film noir je već prošao, a era cool plaćenih ubica koju je donio Tarantinov Pulp Fiction se nalazila trideset godina ispred. Komercijalno je opasno za bilo koji “komad” popularne umjetnosti da se nalazi iza ili ispred svog vremena, Blast of Silence je i jedno i drugo. Martin Scorsese koji je u vrijeme izlaska filma studirao na NYU nazvao ga je ključnim newyorškim filmom. Dok ga svako malo “ponovo otkriju” i izvuku iz sjene na različitim festivalima tako da je na oduševljenje mnogih prikazan na filmskom festivalu u Minhenu 1990. i u Kanu 2006.

Šime