Jedna stvar koja je itekako dobra kod Mileta P. je njegova dikcija. Krišti na sav glas, ali se svaka riječ razumije, i ne moram da ćorim u tekstove da bih otkrio o čemu to on govori. A čovjek ima dosta toga da kaže. Uvjek je imao. Vjerovatno potaknut svim političkim previranjima, socijalnim nemirima i civilnom neposlušnošću po cijeloj evropi i svijetu, „Phantom Antichrist“ je uveliko nadahnut ovim temama i svaka pjesma je manje ili više osvrt na trenutne velike promjene u društvu. Hroničar događaja. Manje više smo svi mi hroničari onoga što se događa, ali nemaju svi privilegiju da ih sluša milioni fanova, svugdje po planeti, a iskreno se nadam da pjesme poput „Civilization Colapse“, neće jednostavno ući na jedno i izaći na drugo uho. Vrijeme je da se svi malo ozbiljnije time pozabavimo.

Muzički, album je isto ono što su Kreator uvjek radili, thrash ratosiljanje isprepletano sa dosta melodije. Ima varijacija naravno i nije baš u potpunosti isto, tako da su melodije razrađenije i više u prvom planu nego prije, dok je agresivna i sirova thrash svirka malo više u pozadini. Ne brinite, jer melodija nije u prvom planu na uštrb muzičke oštrice. Ova formula itekako dobro funkcioniše, te je „Phantom Antichrist“ bogatiji, raznovrsniji i, iskreno, bolji nego prethodna dva albuma koji su bili, ruku na srce, prehvaljeni – jako dobri, ali prehvaljeni. Sumnjam da će te na ovom novom naći neku zamjerku, pod uslovom da niste apsolutni fanatik jedne te iste forme gdje niti najmanji iskok iz zadatog klišea nije dozvoljen.

„Phantom Antichrist“ nije ništa novo ili neviđeno, neće postaviti nikakve nove rekorde, niti oboriti granice, ali svakako nije ni reciklaža, nego čisti stari Kreator, glas razuma i bijesa, i još jedan debelo pošteni album u već itekako bogatoj diskografiji, i sigurno će zadovoljiti ukus svih fanova benda, a možda osvojiti i po kojeg novog.

Nikola Franquelli