Jedna od šetnji prije dva i kusur mjeseca (kad imate dijete, vrijeme je relativan pojam; nekad dva dana traju kao godina, a nekad prođu u dvije minute, zato me ne uzimajte zaozbiljno) u jednoj od lokalnih sarajevskih antikvarnica naletio sam na ovo srbijansko izdanje Blattyijevog "Exorcista". "The Exorcist" je jedan od onih romana koje sam kao ljubitelj svega što ima oznaku horror trebao pročitati davnih dana, ali mi jednostavno nije dopao ruke sve dosad.

Knjiga sama po sebi nije velika, nekih dvjestotinjak stranica su osnova scenarija najstrašnijeg filmskog iskustva ikad... da li je i knjiga toliko strašna?

Kada završite sa isčitavanjem Blattyijeva romana, uhvatit ćete se kako se češkate po glavi i pitate da li je moguće da ste možda upravo pročitali scenario filma ili je knjiga nastala po filmu. Ni jedno ni drugo, dragi i drage, već jedini način da Friedkin ekranizira ovaj roman bio je taj da Blatty sam napiše scenario po vlastitom romanu. Ovaj je pisanje scenarija po romanu doslovno shvatio, tako da je scenario za remek-djelo iz 1973. godine bukvalno iskopirana zbirka dijelova knjige.

To je u jednu ruku dobra, u drugu ruku loša stvar. Ako ste gledali film, tačno ćete znati gdje koji lik pripada i šta će se desiti, te će vam samo iskustvo čitanja biti stravičnije jer će se filmska vrpca odmotavati u glavi. Ako niste gledali film, pomalo ćete ostati zbunjeni, a samo Blattyijevo pisanje nije baš suviše privlačno i ljepljivo za vašu pažnju, u određenim momentima jezik knjige je veoma siromašan. Ono što se meni naročito svidjelo u knjizi su brzi, kratki, nadasve briljantni dijalozi, pogotovo oni između svećenika i demona. Sami ti dijalozi čine kostur strave u ovoj knjizi i izvedeni su bez popratnih objašnjenja, te su strašni onako ogoljeni, rečenica za rečenicom.

Iako sam već rekao da je jezik knjige siromašan, to knjigu ne čini manje čitljivom. Završit ćete čitanje jednakom brzinom kojom završavate gledanje holivudskog blockbustera. Zaključak se sam nameće: ako ste obožavatelj filmske verzije, pronaći ćete dosta toga zanimljivog i upotpuniti svoje đavolsko iskustvo. Ukoliko niste, teško da ćete se same knjige sjećati i pola godine nakon čitanja.
Arnel Šarić