Nema ni dvije godine od buma e-knjiga i online knjižara, i broj prodanih knjiga se ustostručio. Svugdje gdje se čovjek okrene, online knjižara ... online knjižara ... online knjižara. Ni muzička scena nije ostala imuna na ovaj fenomen, pa je tržište u posljednje vrijeme preplavljeno biografijama autora, bendova, muzičara i između ostalih možete naći brbljanja i laprdanja ljudi kao Zakk Wilde (Black Label Society, Ozzy Osbourne), Dave Mustaine (Megadeth), Nergal (Behemoth), pokojnog Dimebag Darell (Pantera), te ubogih Kiss (imam osjećaj da je svaka treća knjiga o Kiss, ili o baš svakom članu koji je ikada bio, jeste, ili će jednom biti član Kiss) ... dobar način da se pripuni kasa. Nekada opravdano, nekada ne baš jer pojedini, ipak, imaju dovoljno, ali stara poslovica da para i slave nikada nije dovoljno, i dalje vrijedi. Kako god, iako interesantna tema, ovoga puta o nečemu drugome.

Loša strana svega je što sada svi, ama baš svi, i šuša i maruša, svi koji imaju iti malo pretenzije da budu pisci (uključujući dole potpisanoga) mogu da pišu, i još njihova nazovi djela, da budu objavljena. O bože užasa! A užasa je više nego u Danteovom paklu. Koliko tu smeća ima. Koliko tu gluposti ima. Kolika je to količina egoizma, naduvanosti, hipokrizije i umišljenosti, i najviše, krajnje i apsolutne nemaštovitosti i autorske retardiranosti. Koji crni pisci. Većinom retardi koji se jedva znaju potpisati. Od Holivudskih nazovi rock i metal bendova, preko enciklopedija i enciklopedija svih mogućih pravaca i podpravaca, pa sve do stupidnih tema kao Rokenrol i kuhinja, bluz i moja baba sa sela ili kako je tamo neki naučio sina da sluša metal pa je knjigu o tome napisao. Kindle store je turbo folk.

I ja sam se polakomio, pa sam uzeo Kindle e-reader, i đavo me ponio što jesam. Sa tehničke strane, e-ink ipak nije primaći udobosti ekrana u boji nekog manjeg tableta (rat e-ink vs. tft). No, glavna stvar je Kindle i njihova ponuda. Ukucao sam prvo „heavy metal“.. Ne daj bože koliko je bila lista sa izdanjima. Onda sam ukucao „punk“, pa „blues“, pa „death metal“ ... ljudi moji koliko smeća. Od najglupljih dječijih knjiga, do kvazi enciklopedija ili neizmjernih prepričavanja što su, ko su, kakvi su, kada su, gdje, kada i sa kime itd. Oooooo, zemljo otvori se.. Jeste da je digitalizacija otvorila nove granice, nove mogućnosti i svaki dan sam zahvalan, ali brate, zajedno sa sobom je povuklo tri puta više smeća. Treba uvesti neku dezinsekciju i deratizaciju da se svo to smeće i otpad svede na neki prihvatljiviji nivo.

Da ne ispadne da je sve crno, ili da sve blatim, može se naći i pravih dragulja. Naravno da može. Bilo bi suludo reći da nema, ili da ih je baš malo. Količinski se ne mogu mjeriti sa svim smećem koje čovjek može naći na Kindle store, ali kvantitet nikada nije ni bio cilj ... barem meni nije. Uglavno, gornje pomenuti Zakk Wylde je izdao jednu vrlo ludu kolekciju prisjećanja svih dogodovština sa turneja, sa snimanja sa Ozijem, sa BLS (totalni haos i ludilo od korice do korice, i iako mnogo brblja, apsolutno ništa ne kaže, ali je do krajnosti smiješno i zanimljivo). Dave Mustaine također ima da kaže par interesantnih stvari „o znate čemu i znate kome“ (imam osjećaj da je odmjeravao svaku riječ, pa je knjiga relativno suvoparna), Darelova biografija je uzimanje para, Shane MacGowan je apsolutni šampion (i o toj knjizi imate opširnije negdje na ovim stranicama), a najavljena Nergalova autobiografija je sigurno interesantna jer je čovjek preživio Leukemiju i transplantaciju koštane srži i evo ga ponovo na čelu Behemoth-a nakon manje od godinu dana pauze, tako da valja čuti što čovjek ima da kaže. Ne zaboravimo da je doktorirao istoriju i filozofiju.

Zajebi kindle store. Sve što mi treba, ili ću kupiti na papiru, ili downloadovati sa poštenijih knjižara i kvit!

Nikola Franquelli je turbo folk