Godina izlaska: 1968
Rezija: Sergio Corbucci
Glumci: Jean-Louis Trintignant, Klaus Kinski, Vonetta McGee...

Tarantino je jednom izjavio da, da nije bilo Spaghetti westerna, ne bi postojao dobar dio italijanske kinemtografije, a hollywood nikad ne bi bio ono sto jeste. I bio je prokleto u pravu. Jedina je steta sto se ovakvi filmovi vise ne prave.

Sam pocetak filma, kada vidimo planinu okupanu snijegom, dok usamljeni jahac jase kroz planinske obronke, a prijeteca ga muzika prati u pozadini, jasno nam je o kakvom se filmu ovdje radi. Cistokrvni spaghetti western koji direktno puca medju u oci.

Odakle samo poceti? Jedan od rijetkih westerna ( ako ne i jedini, ja licno ne znam ni za jedan drugi ), koji je u cijelosti prekriven snijegom, koji samo doprinosi tuznoj, melanholicnoj atmosferi filma, predivna muzika Ennia Morriconea koja jednostavno obara s nogu i savrseno se uklapa u depresivne predjele usamljenog gradica Snow Hilla, odlicne glumacke izvedbe na celu sa Klaus Kinskijem koji je po meni ovdje ostvario svoju najbolju ulogu negativca IKAD, utjelovljujuci krvolocnog placenog ubicu obucenog u zenski krzneni kaput. Kraj filma, kada Tisina ( glavni lik u filmu, nadimak je dobio po tome sto je nijem ) biva ubijen na kukavicki nacin od Tigrera, odaje glavnu tezu filma da jedan covjek ne moze pobjediti zlo, i savrseno zaokruzuje citavu pricu. Mnogi su se bunili zbog takvog tragicnog kraja, cak je reziser morao napraviti drugu verziju sa sretnijim zavrsetkom, ali za one koji znaju cijeniti dobru pricu, ovo je predivan film.
Gogi the Bastard