Zašto sam za ACTA-u?

Naslov članka je tu isključivo da privučem i zadobijem vašu pažnju - na kvarnjaka. U suštini, sva ova peripetija okolo internet slobode mi nije toliko interesantna koliko ona sociološka strana koju je ACTA pokrenula, mada ću kroz tekst da se pozabavim i sa dijelom sadržaja same ACTA-e (Anti-Counterfeiting Trade Agreement, iliti, Sporazum protiv krivotvorenja).

No, prije nego nastavim, da vas upozorim da sam pročitao tekst predloženog oblika sporazuma i molio bih vas da, ako niste pravnik ili detaljno upoznati sa predmetom, da ne kontrirate i ne diskutujete o tematici okolo koje niste upućeni. Ovo jeste vrlo pojednostavljena interpretacija jednog dijela predloga zakona, te lično viđenje događaja u svijetu, i odmah da to raščistimo. Neke tamo nazovi činjenice i rekla kazala, ostavite za forume i ulicu, a pogotovo komentare tipa „ako toliko ljudi protestuje, mora da je loše“ bih vas molio da batalite. To rečeno ...

Mnogo se o ovom predlogu sporazuma govori, a koliko vidim iz istraživanja, malo ko i zna što ili o čemu govori. Svi pričaju, a većina nema pojma što je to ACTA. Eto, ni prvi, ni poslednji put da se nešto tako dešava, pa i za mnogo veća pitanja. Zakon i inercija mase diktiraju jednoumlje bez obzira na sve. Pitao sam pojedince, pogledao par foruma, ali su odgovori bili ogromnom većinom šturi i mršavi, ili potpuno van konteksta. Glavno okolo čega bi se svi vrtili je moguće ukidanje slobode korištenja i kretanja po netu, te pristup svim sadržajima koje danas imamo, a na pitanje kako, i gdje su to pročitali, vidjeli, čuli, ponovo bi odgovori bili jad i nevolja. Kao i uvjek, ako hoćeš nešto da se uradi, moraš to uraditi sam, pa sam skinuo ACTA-u i pročitao. Ukratko i između ostaloga, ACTA je međunarodni dogovor koji bi trebao da reguliše zaštitu autorskih radova od kopiranja, nezakonitog umnožavanja itd. te kažnjavanje prekršioca u današnjim vremenima opšte digitalizacije, globalnog tržišta i mogućnosti raspolaganja intelektualnom svojinom preko neta (između redova, Kina, Indija i Rusija koji su notorni po svom nepoštovanju intelektualne svojine). I to je samo jedan dio priče (ACTA-i su podložni npr. generični ljekovi tj. supstance od kojih se prave isti, ili nazivi brendova itd.). U osnovi to je dobra stvar, zar ne. Svako ko se bavi poslom gdje je iskorišten njegov intelektualni kapacitet nad fizičkim i manufakturnim, sigurno će se složiti da treba neki vid zaštite. Suština je zaštita autorskih prava. Nažalost, kao i svaki drugi zakon, ima rupa, i ja koji sam laik za pravna pitanja i ne poznajem druge pravne regulative koje se spominju u tekstu, vidim ih jednu ili dvije, i to je trn u oku javnog mijenja, ali i duboka uvjerenost da će zakon biti iskorišten za benefit pojedinaca, ne široke mase. Opravdano, siguran sam - ali, da li će to i nešto promijeniti?

Ja sam uvjeren da hoće, i već jeste sa ukidanjem Rapidshare, dobrovoljnim ukidanjem pojedinih torrent sajtova, ukidanjem online filmova, zatvaranjem The Pirate Bay i potvrdom osude nad vlasnicima istoga, ali sam isto tako uvjeren da će se na kraju sve završiti na isto. Ako vam je drago, umjesto riječi promjena, možete koristiti adaptacija, ili progres. Biće onih koji rade i dirinče, biće onih koji besposličare, biće onih koji kradu tuđe ideje, i biće onih koji ih love. Ista pašta, drugo pakovanje i malo drugačija vremena.

Uvjeren sam da će doći do promjena kako koristimo internet, doći će do promjena u ophođenju prema autorskom radu, ali će piraterija i dalje živjeti i prosperirati. U malo drugačijem obliku i formi, ali isto kao i prije.

Do momenta pisanja ovog teksta, ACTA nije bila prihvaćena u dobrom dijelu zapadnih zemalja, dok su srpski i hrvatski predsjednici izazvali dosta komentara na ovdašnjem terenu sa izjavama da će ACTA biti prihvaćena. Kakvo je stanje u Crnoj Gori? Vrlo dobro pitanje, ali odgovor ne znam, međutim gledajući kako su prošli pojedini drugi zakoni, koji su prihvaćeni ali se na njihovo sprovođenje obraća pažnja koliko na mrtvu mačku pored puta, sumnja je da će eventualno prihvatanje ACTA-e proći sličnu sudbinu.

Ono što u stvari najviše svima nama leži na srcu, iliti skidanje autorskih radova sa neta za dž. - da li je opravdano, ili nije - da li je moralno, ili nije – te da li je krađa ili nije, i dokle će se moći?

Od kada je preuzimanje muzike ili filmova preko npr. torrenta zakonita stvar? Samim postojanjem mogućnosti i alata ne znači i da je legalno. To što većina bendova svjesno prećutkuju tu stavku koristeći situaciju u svoju korist što je bolje moguće, ne briše ličnu niti kolektivnu odgovornost jer smo svi halaplivi i koristimo bez rezerve svaku rupu koja nam se ukaže, pa onda koristimo sada već opšte prihvaćeni izgovor slobode razmjene (vrlo siva zona).. Ne možemo uzimati ovo masovno skidanje kao zdravo za gotovo samo zbog toga što postoje uslovi i „zbog toga što to svi rade pa zašto ne bih i ja“. Postoje uslovi za krađe, obijanja, nasilje i za mnogo teže delikte, pa ne vidite na svaki ćošak da se i događaju. Jedan dio usera to donekle nastoji nadomjestiti kupovinom originalnih tvrdih izdanja ili preko provajdera digitalnih medija, ili kupujući fan rekvizite (koja je najprihvaćenija opcija), ili odbijanjem daljnjeg sherovanja i brisanjem albuma sa kompa ako im se ne svidi.

Ovdje treba sagledati i drugu stranu nelegalne razmjene muzike. Bez ikakve diskusije je to najbolji oblik reklame, a i sve veći broj bendova, shvatajući da nema smisla boriti se sa masom kontra plime, objavljuju svoje albume za besplatno skidanje i onda „izgubljeni profit“ na albumima, nadomjeste najviše koncertima, ali i iskorištavanjem popularnosti (reklame, endorsmenti, plaćeni intervjui, rekviziti ...) i većina sasvim dobro i žive, i po starom zakonu prirode, samo najbolji, tj. oni najkvalitetniji i najradniji će i opstati, a svakako je svima nama interesantnije čuti jedan dobar i inovativan bend nad nekim dosadnim prepeglavanjem tuđe karijere. Također, šanse za mlade bendove su .... mislim da je sasvim jasno koliko miliona puta bolje nego prije samo npr. deset godina.

Mnoga su pitanja kojima će se pravne regulative sigurno pozabaviti i sigurno doći do rješenja koje se većini neće svidjeti, ali bez zakonske regulative bi imali haos, a pametni ljudi, umjetnici, će se adaptirati novim vremenima, kao što većinom već jesu, pa će malo mjenjajući svoje radne i životne navike, iskoristiti za svoj benefit novonastalu situaciju. Primjer: ogroman porast online prodavnica medija (mizika, knjige, dnevna štampa, pa čak i Enciklopedija Britanika, nekada sinonim za čudo nad čudima među knjigama, od ove godine ide isključivo u digitalnom obliku), itekako očigledan porast koncerata i prodaje rekvizita od majica, prišivača, pa do gluposti kao tange ili čaše sa logotipom bendova. Sve je opravdano dok nije pretjerano.

Na kraju, nakon svih peripetija, diskusija, protesta i štrajkova, umjetnost će, isto kao i birokratija, preživjeti i gurati naprijed. Ovo što se danas događa je samo još jedno iskustvo i izazov kroz koje treba da se prođe. Vrlo jednostavno.