Iako polako jenjava, debata okolo toga da li je elektronika uopšte muzika, ili nije, još je uvjek vrlo snažna. Glavni argument je to da nema živih instrumenata, već je sve „sklepano“ ovim sokoćalom sa kojega čitate ove redove. Ajmo onda redom. Po toj teoriji, svako ko zna da svira neki živi instrument, u isto vrijeme stvara muziku. Svakako ima istine. Međutim, pošto muzikom ne smatram bilo kakvo tandrkanje po instrumentima, ne može se reći da je svaki instrumentalista i de facto kompozitor. Dobar ili loš instrumentalista. Uzmimo u obzir još i to da za napraviti dobru pjesmu i album (da odmah škartiramo prosjek i štancovanje), pored samih tehničkih mogućnosti, treba imati ono malo šlifa za napraviti dobru pjesmu, a to nema svako (i opet, to je danas itekako očigledno više nego ikada, jer od svog tandrkanja koje može da se nađe na netu, glava zaboli).

Imajući u vidu gore navedeno, može se postaviti pitanje da li je Optimus Prime-ov album „Infection“ elektronsko tandrkanje? Nije, naravno da nije, jer je ovo precizna i odmjerena elektronika koja sadrži sve potrebne elemente, tj. dobru melodisku liniju, dobar ritam, ali i ono malo ekstra koje slušaocu zalijepi uši za zvučnike ili pažnju sa svakodnevnih obaveza skrene na nešto novo i interesantno. E, upravo to malo ne posjeduje svako. Album treba poslušati pažljivije samo par puta da se primjete detalji. Naravno, kao i većina kvalitetne elektronike, i „Infection“ je ekstremno suv, sterilan i zastrašujući muzički projekat, nešto ala audio „Blade Runner“, ali mnogo vas upravo to i traži i uvjeren sam da će se mnogima dopasti baš ova suvoća i post apokaliptična atmosfera. Izdvojio bih odličnu „Flux Frustrator“ koja je najbolji primjer elegantno spojene melodije i ritma, a semplovi iz Kjubrikove Odiseje daju onu malu ali odlučujuću dozu hladnokrvnosti koja ostavlja dubok trag. Za naježiti se!

Uz album je izašao i odličan profesionalno urađen spot za pjesmu „Fake Reflections“ (koga možete pogledati ovde) i iako mi nije poznato da li je sav video materijal Optimusovih ruku djelo, ili je kolaž već objavljenog materijala, svakako je impresivno urađen i svi koji se bave video i audio produkcijom bi bili pametni da zapamte i obrate pažnju na ovog mladog MC-a.

A zašto baš Optimus Prime? Prvo, zato što je čovjek iz Crne Gore, tačnije iz Berana, i sama činjenica da je iz naše okoline, i to još iz sredine koja nije često asocirana sa alternativnim muzičkim pravcima, čini album još interesantnijim.

Zaronite malo po netu i naićićete na mnogo elektronike. Neka je bolja, neka lošija, većinom nesnosna, a Optimus Prime je u toj kaši jedan od mnogih. Konkurencija je ogromna, može izgledati zastrašujuća, svakako je nemilosrdna i Optimusov album može proći nedovoljno zapažen, a da li će potonuti, ili da li će uspjeti da ispluta, ili ispliva, najviše zavisi od njega. Slušajući ovaj prvi album, čovjek može samo da gaji nadu da je Optimus Prime, iako mlad i na početku, dobar plivač, a ne samo plutač, a o tonjenju neću ni da mislim.
Nikola Franquelli