Drigi album francuskog dvojca dolazi kao iznenađenje. Naravno, „masa“, koja je zarobljena u kalupima i klišeima, očekivala je novi album da će biti sličan, ako ne i isti, poput prethodnog „+“ – naglašeno bučan, iscjepkan, radikalan. Gaspard Augé i Xavier de Rosnay su napravili malu revoluciju na elektro sceni kakva se ne pamti od devedesetih godina. Prvim albumom su napravili nešto što niko nikada nije uradio. Bili su drski, revolucionarni, tj. mladi, puni svježih ideja i testosteron im je izvirao na uši. Danas, nakon tri godine od prethodnog albuma, nakon prelaska sa male na ogromnu, multibilionsku, etiketu, nakon obilaska amerike uzduž i poprijeko kao najveće dive i primadone, pod lupom su fanova, biznismena i usputnih posmatrača. Mnoge su špekulacije, mnoga očekivanja, i sve to je moglo da utiče na bend, ali na svu sreću, nije, jer nisu izdali još jedan krst, već su napravili korak naprijed. „Audio, Viđeo, Disco“ je mnogo mirniji album, rafiniraniji, bez onog dogitalnog haosa i ludila kao na prethodniku, i upravo je to trn u oku svjetske muzičke komune. Ono što me je čvrsto uvjerilo da bend ne stagnira, već da ide naprijed, je, prvo, hrabro ne ponavljanje iste formule koja bi ih kad tad odvela u ćorsokak, i drugo, atmosfera i korištenje živih instrumenata, doduše do krajnosti izdistorzirani i provučeni kroz nebrojene efekte, ali živi instrumenti. A atmosfera vam je ... pa, da li uspjevateli da zamislite spoj space rock-a sedamdesetih („Newlands“), pop i disko osamdesetih („Helix“ i naslovna „Audio, Video, Disco“) sa digitalnim napretkom i elektronikom dvadeset prvog vijeka. To vam je „Audio, Video, Disco“, melanž svega ovoga, sa naglaskom na opušteni užitak sunčane plaže. Tako nekako. Mašta je beskrajna. Kada uspijete da potpuno zaboravite sve što su prije izdali, i kada se u potpunosti usresredite na zvuke sa novog albuma, onda ćete shvatiti zašto hvalim ovaj album. Ne može se porediti sa prethodnikom jer je prvi album ipak jedan od onih „off“ albuma, koji se stvaraju jednom u karijeri, niti, iskreno, ne obiluje sa ogromnim hitovima te je donekle primjetan i pad ideja, ali „Audio, Video, Disco“ donosi novine i svježinu i ne stoji u sijenci i nije za odbaciti, već je jedan vrlo dobar nastavak i pošteno urađen i odrađen album kome treba dati šaku ruke.
Nikola Franquelli