Podgorički bend Shin-Ei, dobitnici nekoliko nagrada, jedni od najperspektivnijih crnogorskih bendova, već neko vrijeme su izgubili epitet „mladi“. U opštoj društvenoj konfuziji gdje su vrijednosti okrenute naopako, gdje mlađim generacijama nimalo ne zamjeram pesimizam, vidim ove momke i djevojke kako rade vrlo ispravno i disciplinovano, puni elana, optimizma i želje. Poštovani čitaoci, ovo su Andreja Rondović, Aleksandra Prelević, Boris Bošković i Stefan Jovanović u nekoliko rečenica o prvom albumu.

Prvi album je upravo završen i ovih dana treba da bude predstavljen publici. Kako se zove i gdje će moći da se nabavi?
Upravo tako, naš prvi album je gotov, mada ima još nekih poslova oko post-produkcije što se privodi kraju. Pjesme su snimljene i jako smo zadovoljni. Uglavnom ih ovih dana preslušavamo i pripremamo promociju albuma. Očekujemo da će promocija biti krajem februara, eventualno u prvoj polovini marta. Ne bi to dalje od toga dužili, mada oko svega toga ima jako puno posla, tako da vam ne možemo sad otkriti gdje ćete moći nabavit naš prvijenac, obzirom da su pregovori u vezi toga još u toku, ali će u svakom slučaju album biti jako dostupan svakome. Mi svakako mnogo uživamo u pripremama, počev od svakodnevnog sviranja i druženja pa do svih ostalih stvari koje treba obaviti pred izlazak albuma, koji u skladu sa svim tim i nosi naziv “Oprostite što nam je dobro”.

Koliko dugo je trajao proces stvaranja, od ideje do finalne realizacije?
Mi smo od samog početka bili okrenuti prije svega autorskom radu, tako da ima sigurno dvije godine, ako ne i koji mjesec jače, ako posmatramo u odnosu na period otkad su nastale prve pjesme benda. Najstarije iliti prve pjesme benda, koje će se, naravno, naći na albumu, su nastale još u periodu kad smo bili na takmičenju “Borba Bendova”. Radi se o pjesmama „Ludi Rajd“ i „Antropofobija“, poslije kojih smo nastavili u smjeru stvaranja sopstvene muzike, koja se dodatno razrađivala i usavršavala kroz nastupe u proteklom periodu. Uvijek se tu nešto mijenjalo, dodavalo i privodilo ovim finalnim verzijama koje smo sad ovjekovječili u studiju.

Album ste snimali u studiu „Deaf Circuit“, ime koje je sinonim za kvalitet. Koja iskustva povlačite iz te saradnje?
Naša iskustva sa momcima iz studija “Deaf Circuit” su više nego sjajna. Tim prije što se radi o našim prijateljima i jako talentovanim muzičarima od kojih smo dosta toga naučili za vrijeme provedeno u studiju. Posebno nam je značilo to što oni jako dobro poznaju našu muziku, znaju što želimo da dobijemo kao konačni proizvod. Shin-ei je par puta dijelio binu sa njihovim bendom Autumn For Free, što su bila jako prijatna iskustva i nekako se ta pozitivna energija sa nastupa sa njima samo prenijela i u studio, pa nam je sav taj ogroman posao snimanja albuma predstavljao isključivo užitak i samo takvo druženje.

Koje su glavne teme koje preovladavaju na albumu? Da li preovladava jedna tema koja vam više leži na srcu?
Svakako da postoji nit koja povezuje sve pjesme, ali ono što se nama najviše sviđa je to što su one izuzetno različite međusobno. Različiti su žanrovi u koje bi ih svirstali ponaosob. Prilikom slušanja albuma da se osjetiti ta neopterećenost žanrovskim podjelama, predrasudama i klanovskim priklanjanjima u rokenrolu, kojom smo oduvijek bili vođeni. Punk rock osnova je laka za uočiti kao naša polazna tačka pri stvaranju mizike, pa i onda kada odemo u teme poput ljubavi, koja je samim tim u pjesmama u kojima je ona glavni motiv obrađena na vrlo autentičan način. Na albumu se prožimaju pop, rock, grunge, punk rock i noise elementi u spoju sa naizgled jednostavnim, a zapravo tekstovima punim simbolike, koji se mogu tumačiti na više nivoa. Pjesme pjevaju o mladalačkom buntu, o društvenim iluzijama o slobodi i lažnoj sreći, ni u jednom trenutku ne odustajući od gotovo naivnog optimizma, pakujući ove motive u forme karakteristične za moderne rokenrol tokove kojima je bend vrlo inspirisan.

Koje su koncertne aktivnosti u planu?
Sve koncertne aktivnosti za ovu godinu će početi promocijom u Podgorici, poslije čega ćemo napraviti promociju još u par gradova u Crnoj Gori. Takođe planiramo da napravimo turneju po Srbiji koja će isto biti u duhu promovisanja prvog albuma.

Predstavite novog basistu.
Novi basista je Stefan Jovanović, momak koji se lijepo uklopio u našu priču, što se i moglo vidjeti na nastupu na Skalinama sa Zosterom, avgusta 2011. godine. Ono što je nama najbitnije, a što on ima jeste ogromnu ljubav prema svom instrumentu, karakter koji se nadovezuje na naše, onako kao da je oduvijek i bio sa nama, tako da i na tom planu druženja kao da ni nema razlike.

Kako vam izgleda ovaj prethodni period benda, od osnivanja, preko početničkih grešaka, do finalizacije prvog albuma? Da li je ovo prvi stepenik, ili samo prirodna progresija, i što očekujete od budućnosti?
Pa kad pogledamo unazad uvijek se iznenadimo koliko vrijeme stvarno leti, jer smo mi i dalje oni isti ljudi s početka. Sad imamo više koncertnog iskustva, neuporedivo bolje smo usvirani, izlazi nam album i sve to povlači za sobom izvjesnu ozbiljnost, koja svakako da postoji kod nas, ali ni u jednom trenutku nismo izgubili onaj gotovo dječji zanos i naivnu vjeru u ono što radimo. Mnogo rada je bilo potrebno za sve ovo, ali kad taj rad i tolika vježba i trud padaju sa lakoćom s kojom se djeca igraju u dvorištu, onda je to mnogo drugačije. Sviramo i radimo ono što volimo, bez ikakvih granica, slobodni i nasmijani, jer nam je dobro. To i očekujemo od budućnosti, da ćemo i dalje svirati sa ovolikim uživanjem i ljubavlju prema muzici koju stvaramo, da će nam uvijek biti ovako dobro. Nikakvi veliki planovi, veliko sjutra, ako treba da dođe, neka dođe spontano i kao rezultat našeg rada. Neka album sam nađe put do srca ljudi koji isto tako uživaju u slušanju muzike.

Kako usklađujete muziku i svakodnevni život?
Zaista svako od nas ima jako puno obaveza, ali valjda je spas u tome što je svakome od nas upravo proba i nalaženje radi sviranja najbolji bijeg od njih. Uvijek sviramo kad imamo slobodnog vremena i to je neko nepisano pravilo, jer nam svima to treba i prija. Muzika tako postaje dio našeg svakodnevnog života, nekad se nađemo samo radi druženja i slušamo muziku satima.

Kakav je osjećaj biti član benda koji doprinosi mijenjanju svijesti mlađih generacija u Crnoj Gori?
Hvala ako misliš tako, mi bi voljeli da doprinesemo na taj način, što bi naša muzika generalno i mogla, obzirom da ne pišemo tekstove radi tekstova i da ima tu riječi koje bi valjalo da se urežu omladini u pamćenje. Mi sami ne bi još uvijek dali sebi epitet benda sa tom vrstom uspjeha, ali ti možemo reći da je osjećaj biti član benda Shin-ei mnogo dobar osjećaj, jer biti i raditi ono što voliš je najrjeđa stvar danas.

Nikola Franquelli / mulj.net