Od samog početka, od uvodne solaže za lomljenje prstiju, neizbježne su paralele sa bendom Dying Fetus. Stilski i izvedbeno dosta slični, Origin ipak uspjevaju da nadmaše Dying Fetus u jednom vrlo odsječnom potezu. Dosta je pisano o ekstremnim muzičkim pravcima, o opravdanosti ili potpunom idiotizmu i pretjerivanju. Lijepo je rekao jedan od aktera moderne tehničke death metal scene: „Može li se tehnički savršenije od Nile? Može li se brutalnije od Hate Eternal?“ Iako je sve pitanje vremena i „ludosti“, dobro je vidjeti bendove koji su shvatili da utrkivanje za titulama vodi isključivo u monotoniju, ponavljanje, dosadu, razočarenja i na kraju, zaborav. Origin su već sa prethodnim albumom bili zapaženi od šire muzičke javnosti, ali sa „Entity“ pucaju na visoko, vrlo visoko. Tehnički zahtjevan album, prepun neočekivanih obrta, virtuoznog sviranja uvjek na ivici pretjerivanja ali nikada ne pređe granicu, eksplozivan, agresivan i brutalan kao i svaki technical death metal album. Ništa novo, ali je ogromna razlika u izvedbi i mnogim instrumentalnim rješenjima koje je bend osmislio. Vrlo bitna stavka ovog albuma je perfektna uigranost ritam sekcije, solo gitare i vokala. Jeste da je u ovakvom pravcu malo teže govoriti o pitkosti materijala, ali ako dobro preslušate cijeli album, i to podosta puta, složićete se da su sve pjesme vrlo tečne i koherentne, bez slabijih djelova, onih uobičajenih prekida energije prilikom prelaza iz ekstremno brzih u teže, ali sporije djelove. Instrumentalisti i vokal se dovezuju, zajedno grade atmosferu, ponekad imam osjećaj kao da se i međusobno utrkuju, a za svaku pohvalu je kako bubnjar svira i kako se bubnj i gitara međusobno nadopunjavaju. Zaista impresivna svirka i interakcija dva instrumenta.
Adrenalinska svirka nema što, i ovo je jedan od rijetkih technical albuma koji u sebi ima, ne samo povremeno, več kroz cijelu atmosferu, onaj groove koji obezbjeđuje masu, kao tuč tešku masu cijeloj formi. Tu još dodajte i pojedine studiske efekte koji u najkritičnijim momentima daju onaj itekako potreban dodatni udarac da od „Entity“ naprave pravi mali Fukušima reaktor.
Povremeno lomatanje i sakaćenje prstiju i ekstremiteta je neizbježno, ali je ovoga puta to sve u mnogo većem stilu, mnogo interesantnije, prepuno oktanskim detaljima i sve upakovano odličnom produkcijom gdje je zvuk i među odnos svakog instrumenta idealno potrefljen. Od najbrutalnijih i najbržih pjesama poput „Swarm“, do najprogresivnije „Saliga“ (apsolutni vrhunac albuma), „Entity“ je pun pogodak, album za svaku pohvalu i pažnju svih vas koji ste u perpetualnoj potrazi za nečim novim i neviđenim. „Kako možeš da slušaš OVO?“ Milion puta sam čuo isto pitanje. Odavno sam prestao da obraćam pažnju na slične komentare baš zahvaljujući upornosti bendova poput Origin.
Nikola Franquelli