Knjiga: Run To The Hils, The Authorized Biography of Iron Maiden

Pisac: Mick Wall (+ Dave Ling - dopunio 16-im poglavljem)

Godina: 2001, drugo izdanje

Papir knjige vremenom izblijedi, ali nikada ne gubi na vrijednosti.

Iron Maiden su vremenom postali kao fudbalski tim. Oni se obožavaju, za njih se masovno navija. Koncert i fudbalska utakmica, sve u jednome. Iako ne baš pohvala, ovu opasku samo dodirujem bez dublje analize jer se tiče knjige. „Run To The Hils“ je biografija benda, od samih skromnih početaka, kada je od današnje postave samo brat Stevan bio u bendu, do 2001 godine, „Brave New World“ albuma, te sve ono najvažnije između. Lijepo napisana od strane iskusnog novinara i ličnog prijatelja benda, dobro dokumentovana, dopunjena izjavama članova, sa dovoljno fotografija i kao i svaka druga biografija, interesantna jednima, nebitna drugima. Pošto je biografija, o samom sadržaju knjige i nema što mnogo da se piše i dodaje, zato fokus želim da prenesem na jednu drugu, više ličnu priču, ali za to, vratimo se malo nazad u vrijeme, u 1999 i 2000 godinu.

Nakon nekoliko tajnih sastanaka, Bruce Dickinson (vokal) i Adrian Smith (gitara) se vraćaju u bend. Blaze Bayley (vokal) na žalost mora da prepusti svoju poziciju, ali na ogromno oduševljenje publike, Janick Gers (gitara) ostaje u bendu, i kasnije se saznaje da njegova pozicija nikada nije niti bila dovedena u pitanje. Zajedno sa Dave Murray, bend sada ima tri gitare! Paralele sa Lynyrd Skynyrd su pljuštale sa svih strana i niko nije skrivao oduševljenje i ogromnu glad za novim pjesmama u ovoj postavi. Ove vijesti su bukvalno eksplodirale u javnosti. Bile su šok. Izazvale su nevjericu i oduševljenje do tada ne viđenih proporcija, ne samo u metal svijetu, i nije bilo časopisa koji nije o tome pisao, od muzičkih preko modnih i aeronautičkih časopisa, sve do mainstream političkih novina, svi su pisali o Maiden reunionu - pa i domaće dnevne novine koje ništa drugo ne znaju nego o svađama političara i horoskop - i evo to traje i do dana današnjeg (važi također za političare i horoskop). Naboj u zraku je bio prosto fizički opipljiv i bio je period kada se nije govorilo „majke mi“ ili „oca mi“, već „Mejdena mi“. Ubrzo izlazi „Brave New World“ koji automatski zauzima jednu od najvažnijih pozicija u diskografiji bilo kojeg samo priznatog metalca i betonira se na svim mogućim top listama. Slijedi svjetska turneja i idolizacija benda kao najvećeg fudbalskog tima na planeti. U svoj toj gunguli jakih emocija izlazi i ova knjiga, ovlaštena od starne benda, i preko noći postaje Biblija, Kuran, Tora, gnostički spisi, Wikipedija i enciklopedija Britanika, lijeva, desna ruka i noga, oči, uši, kosa i ono međ' noga. Nosila se po koncertima i vitlala se kao svetinja, sa ponosom se pokazivala kao majica benda, visila je podjednako po školskim rancima i crnim poslovnim aktovkama, listala se sa pobožnim divljenjem, postala je objekat požude više od Bred Pita i Šreka, i bolje se prodavala od pornografskih časopisa.

Naravno, ima pretjerivanja u svemu ovome, i to baš dosta pretjerivanja, jer su Iron Maiden – uspješan, nevjerovatno aktivan i odlučan bend - postali personifikacija svih dječijih maštarija i neostvarenih vizija svakog fana, i, ja barem, sam donekle u redu sa time jer ako se zaboravi ono unutrašnje dijete, uvjeren sam da nema mnogo toga zašto da se živi. Svaki fan njihove muzike će neizbježno da se smije i preslušava kompletnu diskografiju dok čita redove ove knjige, a zahvaljujući insajderskom pogledu na pojedine manje poznate detalje okolo albuma i nekih pjesama garantujem vam da će te pjesme koje ste ranije zapostavljali, sada u sasvim drugom svjetlu, slušati sa obnovljenom pažnjom i otvorenijom sviješću.

Činjenica je da „Run To The Hils, The Authorized Biography of Iron Maiden“ je još jedan u nizu poslovnih uspjeha benda, da nije urađen sa zaradom na prvom mjestu, i da je stvarno jedan komad života i stvarnosti Iron Maiden-a koji je bend poklonio svim fanovima. Kada podignete ovu knjigu u ruke, isto vam je kao da ste se rukovali sa bratom Stevanom. Kupiti je u digitalnom obliku je bacanje para i potpuna besmislica ne zbog mogućnosti besplatnog downloada, već zato što nema tog fizičkog kontakta. Bend je na tome insistirao a fanovi bezrezervno prihvatili (a kako bi drugačije). Bilo to dobro ili ne, tako je i nikako drugačije. Mejdena mi.