Marty Friedman je opčinjen japanom, kulturom, življenjem, muzikom i životom zemlje izlazećeg sunca. Preselio se, živi i radi u japanu, i 2009 godine je objavio prvi album sa obradama j-pop i j-rock bendova. Kao jedan od najprodavanijih albuma, i kako kaže, pošto mu je projekat bio jako interesantan i zabavan, nakon 3 godine izlazi i ovaj drugi nastavak. Od početka do kraja su to obrade japanskih pop i rock klasika i novijih hitova. Ova informacija dolazi iz ustiju samog Friedmana jer su mi pjesme i bendovi ili osobe (poput Nada Sousou, Ai Takatta, canon a la Koto i dr. – a možda su ovo nazivi samih pjesama?) potpuno nepoznati. I upravo u ovome leži čar ovog albuma. Marty Friedman je zapadnom svijetu približio muziku modernog japana. Japanska scena je nevjerovatno šarena i definitivno unikatna i skoro u potpunosti lišena muzičkog tabua, a Friedman to maksimalno iskorištava, ali je takođe i užasno natrpana, pa nam je Friedman dao jednu odličnu odskočnu dasku, odakle da se krene u daljnjem istraživanju. Bilo ko da je imalo upoznat sa Friedmanovim radovima, očekuju i dobijaju jedan apsolutno nepretenciozan album, usresređen isključivo na zabavu, bez pretjerane komplikacije ili onog čestog instrumentalnog pretjerivanja. Friedman svira kao što se malda djeca igraju u pijesku, sa ogromnim osmjehom na licu, i to se osjeća u svakoj noti na albumu. Zaista jedan album za poštovanje.
Nikola Franquelli