Ima mnogo detha metal bendova? Ima! Ima li mnogo brutal death metal bendova? Ima! Ima li još i više albuma? Ima! Pa zašto su onda većinom smeće, a srpski Defilement izdaju nadzvučnu nuklearnu bombu (te ono smeće kupi lovorike a Defilement se muče)? Uvjeren sam da je u pitanju energija, volja, bunt i nezadovoljstvo koji se sreću isključivo kod bendova koji jedva sastavljaju kraj sa krajem. „Revel In Madness“ je bez pretjerivanja jedan vrhunski brutal death metal album i dolazi potpuno neočekivano, kao grom iz vedra neba. Kao brutal death, donekle je ograničen u ekspresionističkoj formi, ili sviračkoj ljepoti, ali zato energija, brutalna energija, čista, nepatvorena energija, adrenalin koji šiklja na oči i uši, energija koja kulja iz svake pore ovog albuma, iz svakog zvuka, iz kompletne atmosfere, je nevjerovatna! Ponavljam - Nevjerovatna! Instrumentalna rješenje, rifovanje koje niti jednog momenta ne dosadi, ritam sekcija koja zakucava od početka do kraja ali nikada ne prelazi granicu monotonije i najbrži djelovi su uvjek prošarani solažama, ili bubnjarskim bravurama ili čisto malo drugačijim rifovanjem ... odavno nisam čuo bolji album.

„Revel In Madnes“ nije samo sa kompozitorske strane izrazito jak. Ovdje stvarno moram da spomenem i produkciju, koja nije onako svjestki čista. Bend je, namjerno ili igrom slučaja, zadržao dobru dozu prljavosti, i dobro da jesu jer to jednostavno zvuči ubitačno. Dodajte na to da su tonovi u donjim registrima (bas) nevjerovatno topli, te gitare, bas gitara i bubanj idealno podešeni. Rezultat je najbolji mogući zvuk za ovakav pravac. Ima tu i tamo manjih propusta, ali, bože moj, ovo je stvarno za skinuti kapu, a onaj ko traži dlaku u jajetu, neka sluša nešto drugo, nešto čisto i sterilizovano. Defilement to sigurno nisu.

Naslušao sam se vrhunskih albuma, naslušao sam se smeća (više smeća, no ajde), a ovaj album se kotira vrlo visoko na ljestvici najboljih ostvarenja sličnog usmjerenja. Ali Nikola, kako možeš da porediš lokalno poznati Defilement sa Canibal Corpse, ili Mortician ili ... Mogu, mogu, itekako mogu, i hoću!, jer treba da se čuje, jer treba da se zna, jer su ti isti bendovi izdavali ovakve albume mnogo davno, a danas samo štancuju, izdavači tjeraju polumrtvog konja sa pedigreom, a mladi atovi su prinuđeni da stoje u pozadini. E ne više! Sada i Defilement imaju jedan vrhunski proizvod, spreman za bitku, naoružan do zuba, go do pasa, opasan krvavim noževima i okinutim ušima neprijatelja! Klonite se ovog albuma jadni mali zemljani!
Nikola Franquelli