Alpha Blondie - Vision

Alpha Blondie je jedan od onih muzičara i umjetnika za koje čujem cijeloga života, a nikako da se nakanim i stvarno nešto preslušam od njegove diskografije. Da li je zbog toplijih proljetnih dana, ili sam se jednostavno zaželio drugačijeg zvuka, ali u rukama imam njegov novi album. Ustvari, u rukama držim kutlaču, kecelja mi je okolo struka, a

u teći na šporetu mi se krčkaju objed i večera, dok se „Vision“ vrti tamo negdje u pozadini, u drugoj sobi, i polako ali uporno, kao mahovina, ispunjava sve pore raspoloživog audio prostora. U početku, pažnja mi je bila upućena na tačnih 6 minuta koji su potrebni da se iskuva pašta, ali ne i raskuva, i kao sladokusac i gurman, ništa nije moglo da moju neodvojenu pažnju odvoji od klope. U to vas uvjeravam. Ali, idu „Rasta Bourgeois“, „Trop Bon“, „Vuvuzela“ (hmmmm, jel zvuči poznato?), „Stewball“ i u, do tada nepodjeljenoj svijesti, se pojavljuje pukotina. Mahovina polako širi svoju sferu uticaja. Prvo je počeo vrat polako da se pomjera. Onda noge počeše da drže ritam. Gledam, nije mi jasno. Što se to događa? Jesam li ja to nešto opojnije stavio u teću zajedno sa paštom? Na kraju ide solaža na „Ma tкte“ i bacam dođavola kutlaču, kecelju ostavljam i dok voda klokoće, žubori i preliva se preko teće, ja po kući skačem, razbacan na sve strane, širokog osmjeha na licu uz zarazne reggae zvuke ovog majstora sa Obale Slonovače koji svijet svojom muzikom uveseljava više od dvadeset godina. Iako je tada bilo vrlo rano proljeće, meni je u kući, zahvaljujući muzici gospodina Seydou Koné poznatijeg kao Alpha Blondie, bilo pravo užareno ljeto, a pašta mi se raskuvala barem jedno deset puta. Ljeto je na pragu, dolaze lijepi dani puni sunca, mora – ha, bez ljubavi i flertovanja je neizbježno – i toplo preporučujem ovaj album za opuštena popodneva na suncu. Samo nemojte kuvati paštu.