Vesna Parun

Beograd napolju umiven nekim čudnim junskim kišama, dugo bez sunca a proleće je.

Mala sala Kolarčeve zadužbine dupke puna. Nema mesta za sedenje. Ljudi se gurkaju oko ulaznih vrata. Nekako svečano, tiho, zapravo prozirno, kristalno čisto, jasno, Sa nama je poezija Vesne Parun, jedne od ikona pesništva sa ovih naših balkanskih prostora.

Ova čovečica se popela na planinu i vazda u nemirima života se pita i zna ko ide ka uviru a ko ka izvoru. Ali sam siguran da više nikada sa te planine neće sići.

Ništa nije obično kad je reč o neponovljivoj i jedinstvenoj Vesni Parun. Prijatelji i poštovaoci su došli da joj čestitaju 88. rođendan a velika je pesnikinja pokazala još jedno svoje umeće, izdržala bol i od tame i od svetla, i prošla kroz ledenu vodu suza i strašnu vatru strasti, s Rečju u naručju, i donela nam je živu na dar.

Veliki argentinski književnik Ernesto Sabato rekao je: „Najveći luksuz modernog sveta je ljudski susret“. Naša istaknuta glumica Mirjana Vukojčić nam je taj susret omogućila. Ovoga puta, susret je bio sa dušom, mislima, rečima i glasom ove uvažene poetese

Svako od nas ima svoje ludilo, priziv, znanje i poznanje. Nekada nam je okrnjen život po Božjem dopuštenju. To ne znači da Bog nije tužan. Vesna nam kao i on daje najlekovitiju hranu da ojačamo. Preporučuje nam da se ne zanosimo prolaznim i propadljivim stvarima. Stihovima blaži i nadoknđjuje pustoš u našim dušama. Za Vesnu Parun je odmor samo malo uzimanje daha

Dozivajući sećanja i legende, sećanja se vraćaju. Ni malo ogrehovljena, ponekad srdita, ponekad gnevljiva ne voli krotost niti nasilje nad sopstvenim navikama. Njen život je osanjan, pretvoren u mit, vizijama nastalim tokom godina.

Zahvaljujući tome, kao i svom neospornom talentu, ona se polako preobražava u božansku Vesnu Parun. Postala je sinonim književne scene i biće slavljena kao najveća pesnikinja svog vremena.. Piše i danas, i onda kada joj bolest ne oduzima ozbiljnost rečima i njihovu lepotu. Svoja, svaćija, ničija, uprkos sebi, njima i svima...svaka joj čast.

Ni njena krštenica, ni osam godina nepokretnosti i bolova nije Vesnu Parun učinilo manje lucidnom, domišljatom i posebnom. Dobro raspoložena nakon razgovora s prijateljima dobila je, kaže, novu energiju.

Vesna Parun (1922.) autor je mnogih zbirki pesama, od kojih su najznačajnije "Zore i vihori" (1947.), "Crna maslina" (1955.), "Vidrama vjerna" (1956.), "Koralj vraćen moru" (1959.), "Ukleti dažd" (1969.), "Stid me je umrijeti" (1973.), "Salto mortale" (1981.) i "Sonetni vijenci" (1991.).

Objavila je i desetak knjiga pesama za decu, zatim basne, radio igre, esejističku prozu te više knjiga satire.

Bubnjevi umjesto srca" nosi naziv zbirka pesama Vesne Parun koju je objavilo Društvo hrvatskih književnika.Većina pesama u toj zbirci sada je po prvi put objavljena u knjizi. Uzete su iz dnevnih listova kao i iz knjiga "Začarana čarobnica" i "Smijeh od smrti jači". Pesnikinja Vesna Parun izabrala je naslov knjizi Bubnjevi umjesto srca, jer njeno je srce kucalo tako glasno za istinu, da se nadmetalo sa zvukom bubnjeva od početka, kroz sve životne borbe i velike ratove", kaže Maja Gjerek Lovreković u pogovoru zbirci "Kamen mudrosti izronjen u stihovima".

A Vesna Parun nam poručuje:

“Tajni zakoni našeg najintimnijeg života,oni što nas podjednako upućuju na vječnost i na prolaznost, nigdje nisu tako prisutni kao u osjećaju ljubavi. Moje saznanje ljubavi prolazilo je kroz različite faze, od sreće do bola, od ushićenosti do rezignancije, ali nikada nisam pokušavala da tu najljepšu ljudsku sposobnost, sposobnost voljenja, ocrnim, osumnjičim ili ismijem. U godinama mladosti ljubav je pjevala kao ptica, brujala je u meni kao vječna muzika; sada, zrele godine je još dublje shvaćaju i poštuju. Ne znam što bih još mogla dodati kao uzgredno objašnjenje,osim da je iskustvo ljubavi zažeto iskustvo samoga života.”

Beograd, napolju umiven nekim čudnim junskim kišama a Vesna Parun je te večeri mnogim pesnicima i publici bila i biće muza probudivši tu neizrecivu ljubav da se ničega ne boje. Kada izadjosmo iz sale Kolarca i krenusmo Knez Mihailovom ulicom, pomislih-od tada više ništa neće biti isto kao pre.