Izbor radova za ovu izložbu pripao je Goranu Maliću, fotografu, istoričaru srpske fotografije i umetničkom direktoru galerije Artget KCB-a 2004/2005, i oslonjen je na poetike autora koji su stvarali tokom poslednje decenije, a i danas su aktivni.

Namera autora je da, birajući jednu temu kao povod za izražavanje zajedničkih utisaka, pokaže estetske osobenosti različitih autorskih rukopisa u mediju fotografije. Malić se opredelio za nove, do sad uglavnom neizlagane fotografije, čije su teme Beograd i njegovi žitelji, ističući da njegov izbor ima za cilj da ukaže na neke poetike koje su bile dominantne u poslednjoj deceniji. Fotografije karakterišu slikovni kvaliteti gradskih ambijenata, ali ne toliko kroz tehničke osobine ovog medija kao realističnog svedočanstva, već kroz estetske osobenosti različitih autorskih rukopisa. Tema je samo bila povod da izabrani autori, uprkos ličnim razlikama u gledanju na grad, svoje senzibilitete pretoče u mozaik zajedničkih utisaka.

Izložba je premijerno prikazana na Mesecu fotografije u Bratislavi u novembru 2010, a beogradska publika će imati priliku da vidi, do sad pretežno neizlagane fotografije čije su teme Beograd i njegovi žitelji.

Tekst kustosa Gorana Malića u katalogu izložbe

Na fotografijama izloženim u galeriji Artget čovek je, baš kao i u kineskoj umetnosti, sveden na najmanju meru: figuru u prolazu, biće iz senke, na tačku, živog stvora kojeg određuje, definiše grad. Otuđenost na izloženim slikama grabi vas nemilosrdno i šamara, podsećajući vas da je čovek stvorio grad kako bi mu služio i koristio, ne obrnuto. Samotna, oronula mesta, prazne ulice i trgovi (Aleksa M. Trbović, Neobazrivo; Zoran Đorđević, Tramvajske šine), usamljeni i zaboravljeni ljudi, skitnice (Fadil Šarki, Ispod Brankovog mosta), osamljena, zaboravljena priroda (Ivan Stanić, Zemunski kej) deo su naše svakodnevnice. Gužve i život u centru grada (Aleksandar Mirković, Beograd u noći 1), mir i lepota beogradskih parkova (Aleksandar Kelić, Kalemegdan), ulična vreva (Branislav Strugar, Petlja), postavljeni njima nasuprot, ispravljaju sliku otuđenog, oronulog grada. Baš kao i svaki drugi živi organizam i grad diše i drema, napreduje i propada, raste i urušava se, provodi se i dosađuje. Izbor ovih fotografija kustosa Gorana Malića, pored svega toga pokazuje i jednu drugu stvar: da ličan doživljaj i te kako može biti opšti.

http://www.kcb.org.rs/Programi/Likovniprogram/LikovniNajave/tabid/1086/AnnID/1109/language/sr-Latn-CS/Default.aspx

Tamara Lujak