Intervju Punkreas
Helly Cherry
„Punk's not dead“ je zasigurno jedna od najnavođenijih maksima na svijetu. Iako na prvi pogled izgleda izlizana, nije uzaludna. I pored svih nazovi punk bendova koji se vrte po MTV-u, paralelno, u relnom svijetu, nezašećerenom slatkim maštarijama TV ekrana, žive i rade bendovi koji jesu i čine kičmu punka, bunta i glasnog nezadovoljstva, a Nikšićki Punkreas su jedan vrlo glasan pršljen koji žulja i boli taman onoliko koliko treba. Đorđije Njunjić, bubnjar benda u ovom razgovoru dijeli misli sa svima koji žele ... umiju da slušaju.
P: Punkreas su već sada momci, koji su se sreli prije 6 godina tako što su slušali istu muziku, družili se, prolazili u životu manje više iste stvari, (glupo bi bilo reći da su svi u bendu razmišljali isto jer svi imaju svoje mišljenje, mi smo homogeni na druge načine) ... naučili su po malo da sviraju, i iz tog druženja počinje sviranje i pravi se bend. To radimo i danas.
HC: „Glavom Kroz Zid“ je prvi album koji je pokazao da se iza Punkreas nalaze osobe koje koriste vijuge u glavi. Što se sve izdogađalo od prvog albuma do danas?
P: Pa kao prvo sami tekstovi i aranžmani pjesama za taj album su nastali jako rano dok je bend još bio samo zamisao, pa se zbog toga postavljalo pitanje kako će ljudi to protumačiti. I kao klinci i sada kada smo već neke stvari prošli, sazreli više, mi stojimo iza tog albuma 100% i mislimo da on oslikava stanje pojedinca i društva kako tada tako i danas, a glava nam treba još da bi smo probili taj zid. Od prvog i jedinog albuma za sada desili su se neki festivali, svirke, kontakti sa ljudima sa raznih strana, druženja, kao što rekoh sazrijevanja i to je plus. Minus je što su ljudi kod nas taj album prihvatili kao CD na kojem se nalaze neke pjesme crnogorskog pank benda, i tu se priča završava. Ljude ne zanima šta je rečeno, šta je poruka, i zbog čega sve ovo radimo što se ogleda na svirkama.
HC: Nakon nekog vremena izlazi odlična pjesma „Sistem Nas Laže“. Koja je priča iza nje i zašto samo jedna pjesma?
P: Iz prostog razloga što za svaku pjesmu treba izdvojiti pare. U tom trenutku imali smo toliko na raspolaganju i snimili „Sistem nas Laže“ koja je odraz naše težnje da poručimo ljudima da smo mi protiv ovog sistema koji je na snazi toliki niz godina, da se ne slažemo sa svim što nam ova vlast servira i da prostim jezikom kažemo šta su zapravo političari. I da ne budemo pogrešno protumačeni, nijesmo članovi partija, i generalno smo protiv svake vlasti koja se na ovaj način ophodi prema narodu.
HC: Koji su planovi za ubuduće?
P: Za ubuduće, ono što je jedino do nas, svirke, novi album, spotovi ...
HC: Zašto baš socijalne teme?
P: Jer smatramo da tu leže svi problemi koji sprječavaju ovaj narod da slobodno živi, radi, da se kulturno uzdiže, da živi život bez kocke, droge i kriminala. Zbog toga, svi će se složiti da tih tema ima mnogo, a mi smo našli način na koji ih obrađujemo, a to je najjači muzičko- socijalni pokret u istoriji - pank rok.
HC: Ima li mjesta za punk rock u današnjoj crnoj gori?
P: Da se nadovežem na gornje pitanje. Mjesta ima i ono je itekako upražnjeno. Pank Crnoj Gori treba da bi se postigli neki zajednički ciljevi. Pored toga sramota je za jednu državu Evrope u 21 vijeku da nema i tu vrstu javne kritike društva ... ljudi koji ga slušaju i žive, sigurno da ima. Ali ne znam đe su ...
HC: Podrška medija?
P: Hvala ti što si mi postavio ovo pitanje. Podrška medija je katastrofa. Tu prije svega mislim na televizije i radio. Ne postoji nijedna emisija koja se bavi temom alternativne muzike na televiziji, na radiju možda postoji ali to je svakako minorno u odnosu na ostatak političko - rekreativnog programa koji se servira. Televizije i radio su mašine države i privatnika kojima normalno ne odgovara da se na repertoaru nađe recimo „Sistem Nas Laže“ i tu se jasno vidi koliki je strah, koliko su ti ljudi ograničeni, zarobljeni i koliko je loše po naciju da sve te lažne programe gleda i upija. Mediji su moćan instrument koji treba svi da izbjegavaju. Jedino što je vrijedno hvale su ovakvi portali, kojih postoji u jako malom broju. Ljude koji tamo rade nazvao bih bubasvabama.
HC: Može li muzika da podstakne ljude u crnoj gori, i šire, na razmišljanje?
P: Naravno da može, ođe bi trebala. Opet kažem, ođe se to svodi na opšte uslove življenja, dok se na zapadu vode individualne borbe, ili eventualno protiv zagađenja, i nekih poruka od opšte važnosti za cijeli svijet. Mi težimo ka tome da nam se omoguće opšti uslovi egzistencije. Ljudi ođe sve to čuju, gledaju štrajkove glađu, ali prelaze preko toga kao da ih to ne zanima. Pretvaraju se da to ne postoji, mi to vidimo, razmišljamo i pokušavamo da djelujemo po tom pitanju. Nek razmisle svi o tome, nek se otrijezne, skupe malo snage da zajedno pokušamo da napravimo bolje okruženje jer ovo ne valja k....
Hvala ti za intervju, i mogućnosti da se riječ nezadovoljne većine pročita i ođe. Živjeli!
