Intervju Smetnja

Smetnja: Smetnju sam rodio u proljeću godine 2007. Glavni izvor zvuka tada su mi bile različite radio smetnje pa od tuda je došlo i ime. U početku je smisao svega toga bio više onako hobi i neka vrsta studija ali kasnije kako sam se ja razvijao kao osoba tako se i Smetnja razvijala samnom. Danas je to preraslo u medij preko kojeg ja izvrištim sve što držim u sebi, svoju ciničnu narav i svoje doživljaje. S obzirom da sam dosta „spaljena“ i histerična osoba najviše sam se našao u zvuku kaosa buke. Slušaocu bi sve to trebala biti dobra zabava (ako naravno tu muziku voli) i poneki smijeh. Ne tražim baš da se spiritualno i emocionalno povezuju s mojim radom.

Smetnja: Bijes, ludost i crni humor.

Smetnja: Pa ja to obično objašnjavam ovako: ako bi organizirana i strukturirana glazba bila ekvivalent slike koju je crtao Claude Monet. Dakle onda intenzivna bi buka bila slika koju bi nacrtao Jackson Pollock. "There is no such thing as noise" svakako dobro opisuje koliko je doživljavanje zvukova i melodija subjektivan doživljaj. Doduše ja osobno smatram da je to prearogantno za tvrditi u slučaju noise muzike.

Smetnja: Definitivno je anti-muzika prema muzici koju su ljudi stvarali i definirali stoljećima. Definirale su se mjere, skale, tonovi, notni zapis i sva ta teorija. Jednog dana su došli neki ljudi (futuristi?) i zaključili da ne žele biti vezani okovima već definiranih normi nego će ih stvarati (ili ih uopće ne imati) onako kako njima (sebičnim smradovima ;D) to odgovara.

Tako da smatram ako netko svoj noise može držati u nekoj dosljednosti i strukturi (Gantz Graf od Autechre npr.) to je onda svakako muzika ako se mene pita. Ako se netko prepusti kaosu i anarhiji onda je to noise.

Smetnja: Imao sam tri nastupa dosad zapravo. Ponavljanje onoga što sam već napravio mi nije u interesu tako da se niti ne trudim „svirati stvari“ sa albuma i slično. Live nastup je izgledao ovako nešto: puštanje izrezanog govora Šešelja kako svima psuje na sudu u Haagu u pozadini sa Lucky Star opening pjesmom i sa Romskim puhačkim aranžmanima te naravno narodnim (turbo)folk zvucima Srbije dok ja lupam maljem u komad željeza i vrištim u mikrofon spojen na podosta distorzije. Naravno imam i harmoniku jer dernek bez harmonike ne može. Kad se prodam i proslavim tužit će me cijela Srpska estrada za kopirajt.

Ukratko: pravim budalu od sebe, jednostavno pustim mozak na pašu i prepustim se kaosu. Želim da gledatelj barem do neke mjere nešto osjeti. Bila to mržnja, čuđenje ili smijeh to ostaje na gledatelju.

Smetnja: Smatram da je to prednost ali ne nešto što bi svatko trebao raditi.

U jazz glazbi skoro svaki muzičar uzme neku poznatu melodiju i nju razvija u smjeru kako njemu odgovara. Tako da jednu pjesmu, recimo Night in Tunisia, će Miles Davis odsvirati potpuno drugačije od Charlie Parkera pa i od samog sebe na deset albuma prije.

Tako isto i sa bukom doduše muzičari (nemuzičari?) nemaju neku osnovu na početku što se tiče područja buke. Mislim da to na neki način nameće kreativnost i potrebu za razvijanjem što je svakako dobro. Ja bi osobno umro iznutra da sviram konvencionalnu muziku i da stvaram nešto što se da ponavljati i zapisati pa onda da imam „hitove“ i da onda na koncertima moram stalno istih 10 stvari svirat jer to publika želi čuti.

No ipak niti jedan ekstrem nije najbolji ako se samo on radi. Na svu sreću postoje ljudi koji vole ponavljati i oni koje ne vole pa nijedna strana ne pati od nedostatka.

Smetnja: Pa evo majkemi ja sam otvorio Fruity Loops i tražio sam pola sata tipku na kojoj piše „napravi jebeno dobru buku koja će se svima svidit“ i nisam ju našao.

Ja koristim uglavnom pedale (distorzije, delay i slično), instrumente i različite predmete koje nađem/izradim. Software koristim samo za snimanje (i to najjednostavniji koji sam mogao naći jer sam neuki Balkanac što se tiče hi-fi optimizacija).

Doduše za novi uradak koji radim odnedavno sam počeo raditi i sa softwareom. Snimim nešto analogno i onda to rezuckam i mješam na kompu. Zasad zvuči dobro (čak sam se usudio i na majspejs naljepit) pa bi se moglo reći da se razvijam u neku hibridnu aparaturu analogije i digitalije.

Smetnja: Mislim da sada sa takvom međusobnom povezanošću svi imaju podjednake uvijete za krenuti. Puno bendova se proslavilo na račun toga što su ih ljudi najprije zamijetili na internetu. Što je mnogo dobro. Loša strana toga je da smo sada prezasićeni raznim bendovima i muzičkim izričajima a nisu baš niti svi u tome s dobrim namjerama. Neki ljudi jednostavno naprave nešto samo da bi ih se zamijetilo. S obzirom da sam član jednog bloga (za skidanje muzike) primam redovito različite demoe i albume noise muzičara i mogu reći da neki jednostavno samo štancaju gluposti s nula uloženog truda samo kako bih ih ljudi zamijetili.

Smetnja: Scene su zajebana stvar. S jedne strane ako si dio neke scene biti ćeš prepoznat i imati ćeš nekakvu odskočnu dasku i neku vrstu utočišta gdje ćeš lako naći istomišljenike. Što je super a i ljudi ti mogu pomoći savjetima, komentarima i slično.

Smatram da je loša strana scene u tome što ima naviku razviti predodređena mišljenja (taj i taj je najbolji, ovaj je sranje, ovaj je lopov, koristi to i to kao opremu) tako da u neku ruku to pojede tvoju kreativnu silu i svojevoljno istraživanje jer ti svi ostali koji su u tome već duže vrijeme guraju svoje mišljenje niz grlo. Uz to puno se guzica ljubi u svemu tome i ljudi nisu iskreni u svojim kritičkim pogledima (da nebi nekoga uvrijedili, pogotovo one popularnije).

Naravno to je samo moje mišljenje tako da se ja držim po strani od svega toga i puštam da ljudi rade onako kako ih je volja. U svakom slučaju bit će mi drago da se razvije scena jer ako išta makar će se organizirati kakav dobar festival ili koncert za pogledat.

Smetnja: Hvala na upitima, bilo mi je zadovoljstvo odgovarati. Webzine vam je inače super i redovito ga čitam. :)

Sex, droga i crkveni zborovi!