Svjesnost

Kada sam bio klinac, mislio sam da je najvece dostignuce iscekati i napokon kupiti novi album jednog od omiljenih bendova. U ranim dvadesetima, kada sam poceo da raditi, mislio sam da je cijeli svijet moj, da se sve može novcem i da je najvece dostignuce kupovati. Kako sam odrastao, apetiti su rasli, bujali, ali sam stalno osjecao da nešto ne valja, da negdje griješim. Prije nekoliko godina sam shvatio da najvece dostignuce koje u životu mogu i trebam postici, je mnogo jednostavnije, mnogo prostije, nevjerovatno jednostavno, a opet, tako teško. Ne mislim na ništa materijalno, ili akademske titule, vec mislim na jednostavnu svjesnost, na jednostavnu cinjenicu da sam svjestan svih svojim postupaka i razmišljanja, bilo kada i bilo gdje. Znam da ce vam ovaj koncept biti malo stran, možda cudan i smiješan ako brzopleto iskljucite mogucnost objašnjenja. Zato, dozvolite mi da krenem od onoga što ova besjeda nikako nije.

Ovo moje pisanje svakako nije religiozno brbljanje nekog novopecenog preobracenika u potrazi za istomišljenicima ili podmirivanje ega. Ovo nije još jedno umovanje i cinjenice neke sekte nerazumljivog kilometarskog imena u potrazi za malo publiciteta. Ovo nije uzaludo trljanje nekoga koji je slušajuci tamo nekog Sai Babu (i deda) odjednom odbacio sve materijalno zauzvrat prosvljetljenja.

Zato ovo jeste jedno iskustvo koje je unapredilo kvalitet moga života, ali ne na materijalnom planu, vec na duhovnom, a pod duhovnim, opet napominjem, ne podrazumjevam crkvene navodne cinjenice, religiozno misticne prakse, mlataranje simbolima ili uzvikivanje parola i mlacenje prazne slame.

"Budite svesni", kaže Osho i isto mi je ponavljao prijatelj, i dodavao da posmatram sebe, svoje postupke, svoja razmišljanja, da se koliko god mogu izdvojim i sa strane, mirno i uporno, posmatram što se dogada. Medutim, ja jednostavno nisam razumio. Pa svjestan sam, gledam se i posmatram svaki dan, svakog momenta, analiziram svoje postupke, gledam što radim i gdje eventualno griješim. Kako to sada treba nekako drugacije da posmatram? Što to znaci? Kako to funkcioniše? Što sad treba da radim, da se izdvojim iz tijela kao duh i posmatram se nekako tako sa distance, kao da sam Kasper? Da li je moguce da je samo još jedno uzaludna izmišljotina ubogog uma?

Nedoumice su se samo slagale, i slagale, svakog dana sve više, kao gomila, kao planina, kao berlinski jebeni zid sve sa bodljikavom žicom i vojnicima. Nisam razumjevao i polako sam dolazio do onog užasnog saznanja da mi je i prijatelj postao žrtva tamo nekih ideja i da mene polako uvodi u taj hodnik.

Stvar je u tome da sam se posmatrao kroz prizmu mnogih stecenih navika. Kroz naucena životna iskustava, dogadaje i cinjenice prošlosti koji ne moraju uvjek biti pravilni i mjerodavni, inhibicije stecene odrastanjem, kulturnih, društvenih i ko zna kojih još uticaja i sve svoje postupke i razmišljanja sam uporedivao sa time. I tu je bila moja greška. Logicno izgleda da se treba uporedivati. Na prvu loptu možda, ali, kada sam bolje i dublje razmislio, nije tako, i kljuc je u tome da se samo posmatram, jednostavno i samo posmatram svoje postupke i misli koje se stalno roje u glavi, da ne ocjenjujem, ne donosim zakljucke, ne biram mišljenja nego jednostavno posmatram bez ikakvog uporedivanja sa bilo cime što sam naucio ili znao od prije. Bukvalno novi pocetak sa potpuno cisto bijelom površinom na kojoj treba iz pocetka pisati, slikati, raditi, i od jednom sam jednostavno shvatio što treba raditi, ustvari, ne trebam ništa raditi jer sve ide samo od sebe. Tada sam shvatio kako je to jednostavno, koliko je bitno, a koliko je u neku ruku i teško doci do saznanja zbog svih uslova u kojima živimo, kako smo odgajani, kako rastemo, sa kime smo okruženi itd, itd.

Ovako, napisano na digitalnom papiru zvuci kao jedno krajnje jednostavno i trivijalno rješenje, toliko prosto da izgleda nevjerovatno, i mnogima ce sigurno zvucati nevjerovatno, cak i glupo, djetinjasto (a znam da meni jeste bilo), i iako u biti jeste jednostavno, ipak treba vremena da se dode do razumjevanja, nekome manje, nekome više (a meni je trebalo jedno petnestak godina).

Nemojte shvatiti ovaj clanak kao svjedocanstvo prosvjetljenja jer nije. Kada kažem da sam shvatio, ne kažem i da sam u potpunosti shvatio lekciju. Daleko od toga jer sam covjek od krvi i mesa i inhibicije i navike stecene od prvog dana se ne brišu baš tako lako. Hm, možda i mogu, ali ocigledno da ja nisam jedan od takvih. Uglavnom, barem u mom slucaju, nije ništa zagarantovano, vjecno i apsolutno uspješno i bijes, strahovi, ocekivanja, planiranja, stres posla, svade, življenje u nekoj imaginarnoj buducnosti umjesto u sadašnjem trenutku - sve mi to vrlo cesto uzrokuje da jednostavno zaboravim naucene lekcije i ponovo se vratim na onaj stadijum na kojem je vecina mase i postanem samo još jedan višeceliski organizam gonjen stecenim navikama ili mašina koja samo ponavlja jedan program. Ja želim da izbjegnem tu sudbinu.

Kako sam shvatio, kako sam došao do tog momenta razumjevanja, ne igra nikakvu ulogu, ama baš nikakvu, i u potpunosti je nenbitno, jer je sve individualno (nemojte molim vas fantaziratio o nekim egzoticnim duhovnim praksama, vec bukvalno shvatite da sam naucio da se posmatram posmatrajuci se i sve je samo od sebe leglo kada sam bio spreman). Važno je da sam shvatio a ako mogu ja, ovako felerican, mogu svi, samo ako žele i uz malo truda.

Znam da je do sada ovaj tekst dosta štur, generalan i nejasan. Tako ce i ostati jer sam lijen dalje pisati, a i ovako je sasvim dovoljno, vjerujte, i više nego dovoljno i za kraj samo zapamtite da dok nešto radite, bilo to citanje, kopanje, gledanje filma, vožnja automobila, odmaranje - nastojte da budete u potpunosti svjesni onoga što radite. Ali pazite, imajte gornji navod uvjek na umu i akcenat ne stavljajte na ono što radite, na vaše pokrete, vec na mentalni slijed dogadanja. Što osjecate, o cemu mislite, koje misli vam prolaze kroz glavu dok to radite, ... i najvažnije, ne ocjenjujte, ne osudujte, ne razmišljajte o eventualnim ispravkama, samo i jednostavno posmatrajte. Posmatranje je mentalni ne fizicki proces i vjerujte, kada vam klikne, posmatracete svijet drugacijim ocima.

Nikola Franquelli