Zašto pisati recenziju za album benda koji je nastao 1987 i prestao sa radom 1991 godine. 1. Zato što će „Relapse Records“ uskoro da re izda ovaj album, a „Relapse“ nije mala kućna izdavačka firma. 2. Zato što ovaj jedan album zvuči svježije i bolje nego ogroman broj thrash izdanja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. 3. Zato što 98% publike (uključujući i mene) nikada nije čulo za „Morbid Saint“, što je ogromna greška obzorom na kvalitet ovog izdanja. „The Spectrum of Death“ je njihov prvi i jedini oficielno izdat album. Postoji još jedan snimljeni, ali nikada nije izdat, mada se preko torrenta može i on skinuti i također je jedno vrlo zavidno izdanje. Već sam spomenuo da su „Morbid Saint“ thrash bend, i to jedan od onih koji su gajili scenu krajem osamdesetih godina, bez obzira na činjenicu da nisu dugo trajali, i zajedno sa bendovima poput „Death“, „Sinister“, „Evildead“ kovali stazu za sve bendove koji će izdžikljati iz nezadovoljstva kojim je krenula metal scena nakon „crnog albuma“ i Seatle grunge scene. Muzički, „The Spectrum of Death“ je vrlo energičan, inovativan i instrumentalno vrlo potkovan album. Mnogi prvi albumi pate od mnoštva dječijih bolesti, ali ovaj, kao da su ga komponovali i odsvirali ljudi sa godinama iskustva. Sve štima, sve je na mjestu. Ritmovi su i danas, nakon svih ovih godina, svježi, zanosni, interesantni. Za razliku od većine tadašnjih, a bogme i današnjih bendova, melodija nije zapostavljena zarad isprazne brzine i takmičenja u brutalnosti, već je sve idealno izbalansirano i svakog trenutka je album pravo iznenađenje. Pravo je iznenađenje čuti ovako poletan i album pun elana koji u moru mediokriteta štrči svojim kvalitetom, adrenalinom, odličnim instrumentalnim rješenjima koja, iako toliko očigledna i prosta, opet nisu bila široko rasprostranjena. Enti put se maksima „Jednostavnije je i bolje“, dokazuje kao najbolja kombinacija. 4. Četvrti razlog zašto pisati ovu recenziju, je činjenica da i nakon mnogobrojnih preslušavanja, „The Spectrum of Death“ uopšte ne zvuči kao da je snimljen prije 22 godine i uopšte se ne osjeti onaj jaz koji se osjeća kod pojedinih izdanja većih bendova. Da nije karakteristićne malko jeftinije produkcije, rekao bih da je ovo demo album jednog novog benda sa itekako svjetlom budućnošću, i velika je greška što je bend stao sa radom jer je potencijal i više nego očigledan, svih 31 minut i 40 sekundi. Ako ste jedan od onih koji vječno traga za novitadama, i uživa u kopanju i arheologiji muzike, ili ako jednostavno želite da čujete nešto novo i van uobičajenih klišea, ovo je definitivno izdanje na koje treba da isprobate vaše istraživačke prste.
Nikola Franquelli