Barren Earth su, kako kažu pojedini, super bend (?). Bend sačinjavaju već afirmisani i bivši ili sadašnji članovi bendova kao Amorphis, Kreator, Moonsorrow, Waltari, Chaosbreed ... da nabrojim samo nekoliko najpoznatijih. Da li to garantuje i uspjeh? Ukusi su različiti i o ukusima se ne raspravlja i u tom pogledu će uvjek biti onih kojima je ovo dobar album, i onih kojima je ovo prosječan album. A što je sa objektivnim mišljenjem? Da prvo počnem sa subjektivnim koji je jako pozitivan. Ovo je pitak, prijatan i nenametan doom bez prevelikog naglaska na depresiju i sa dosta melodičnih, pjevljivih djelova izmješani sa primirenom agresijom. Znači, ukratko dobar album? Pa, jeste, ali ne mogu a da ne ukažem na pojedinosti na kojima bi trebalo malo obratiti pažnju. Muzika na "Curse of the Red River" je sredina između starog i novog Amorphisa, i mnogo prijaju poznate melodije, pitke pjesme koje prijatno teku, opuštene atmosfere, ali je sve nekako već viđeno, već preslušano i pomalo već blijedo. Ovdje igram na vrlo oštroj ivici brijača. Ko sam ja da kritikujem ovako ovaj bend? I istina, ko sam ja da tako nešto pišem? Nisam niti jednu pjesmu, ma ne pjesmu, ni refren nisam u životu napisao, a kritikujem bend koji je uradio ne samo ovaj album, već su pojedinačni članovi uradili sve skupa blizu stotinu albuma. I pored toga, slušajući ovaj album, i uživajući na pojedinim pjesmama, ne mogu a da ne osjetim taj ružan deja vu, ili deja čuh. I za kraj, ovo jeste jedan pristojan album, ako se zadovoljavate kvalitetno urađenim mediokritetom. Komercijalni uspjeh sumnjam da će imati (isključivo zbog pravca kojim su krenuli). Slušanost i posjećenost koncerata neće sigurno izostati i želim im stvarno prepune sale, ali sam isto tako uvjeren da mogu još mnogo bolje i kvalitetnije.
Nikola Franquelli