Na zapadu ništa novo

Dobar dan. Danas želim da vam pišem o razmišljanju mase. Ne, ne da pla?em, da kukam, da proklinjem i psujem. OK, možda tu i tamo zapsujem, vidje?emo što budu?nost donosi. Želim opšte razmišljanje jednog prosje?nog gra?anina zemalja koje razumiju ovo moje blebetanje, da sagledam iz druga?ijeg ugla.

Da krenem?

Zna?i, mi smo svi jedna nezahvalna bagra, telad i balvani. Polako, polako sa osu?ivanjima, tr?anjem pred rudu i dozvolite mi da objasnim o ?emu mislim. Naime, idem od toga da trenutno na ovim našim prostorima (a samim tim što razumiješ što blebe?em, ovo se odnosi i na tebe koji ?itaš i to tu gdje živiš) vlada opšte nezadovoljstvo sa politi?arima i njihovim upravljanjem, sa opštim uslovima života, sa platama, sa socijalnim programom, sa TV programom i hladnim spikericama. I sve je to sasvim u redu, bez daljnjega i bez diskusije. Kriminala, korupcije, utjere, zelenaštva, kra?e i organizovanog kriminala na nivou države ima sasvim dovoljno, ali ja sam laik po tom pitanju, i želim isklju?ivo da pišem o nama, obi?nim gra?anima, koji svakodnevno idemo na posao, vra?amo se sa posla, jedemo i spavamo, i subotom se opijamo. (Kako ko! - djevojka ?e me istjerat iz postelje ako se svrstam u kategoriju alkopija?a - Ko? Ja? Nikada! Sa?uvaj bože!).

Elem, da ponovim prvobitnu izjavu, mi smo svi nezahvalne pizde (malo sam izmjenio jer valja re?i što se misli). Ako malo bolje sagledate svoj život i što sve posjedujete i što ste sve stvorili, što vam pobogu fali. Imate što pojest, imate ga?a na guzici, imate krov nad glavom, imate platu, imate gdje prespavati, što izjest, tu i tamo da se omr?i ... ali, neeeee, sa?uvaj bože da budete zadovoljni. Ho?ete još, ho?ete više, ho?ete vile, skupa kola, perle i dijamante, firmirane krpice, krzna i dobre ribe!

Pretjerujem? Previše pojednostavljujem zamršene socio društvene, privatne uslove? Izjedna?avam socialno ugrožene sa srednjom klasom? Malo sutra!

Prije sto godina jedan prosje?an gra?anin je imao jedva za preživjeti za dan. Ljudi su se svakog dana borili za goli opstanak. Moji, a i vaši preci, nekih samo tri generacije iza, su obra?ivali zemlju, kopali, zasa?ivali i živjeli od toga što su zasadili. Prodavali? Kakvo crno prodavanje? Nije bilo tada tržišta kao danas. To malo viška, ako ga je bilo, ulagalo se u popravku me?e, u novu lopatu, u svije?e i ulje za lampe, u popravak krova. A danas? Danas ho?emo prava, ho?emo da smo svi isti, ho?emo ve?e plate, manje da se radi, ho?emo bolje škole, ho?emo svoja prava, a uloženi trud je bogme vrlo diskutabilan, sem vrlo elokventnog laprdanja jezikom i mlataranja rukama.

Stvar je u tome da smo izgubili kontakt sa stvarnoš?u. Tražimo irealne stvari. Ne kažem da je nemogu?e, ali nakon rata, ekonomskih problema, i imaju?i u vidu nivo li?ne i opšte edukacije, imaju?i u vidu kulturu, istoriju, Navike (sa velikim naglašenim N), irealno je o?ekivati i tražiti više od onoga što se trenutno ima. Ne govorim da ne treba nastojati i raditi za više, a o enormnim uspjesima preko no?i i niti želim da govorim.

Treba prestati sa kritikama. Treba malo sebe i svoje postupke sagledati, svoj stav, svoj rad, svoj trud i rezultate, pa onda kritikovati. Treba tako?er biti i zadovoljniji sa onim što se ima (što je bila prvobitna ideja ovog teksta pa sam izašao iz konteksta kao neka napaljena klinka), jer ga je vrlo lako izgubiti a jebeno teško ste?i. Najlakše je kukati i druge kritikovati.

Da se vratim na kontekst. Ljudi, sagledajte kako živite i kako radite i onda recite iskreno da li treba toliko da se žalite. Jel imate sve najosnovnije za preživljavanje (dobro ?itaj što pišem). Imate i niko to ne može da obori. Da li imate najosnovnije za koliko toliko pristojan život. Ogromna ve?ina ima. Da li vam trebaju mercedesi, apartmani od stotina kvadrata, dragulji i ?uda?

Ne kažem da treba jednostavno di?i ruke od borbe protiv kriminala, halapljivosti pojedinaca, korupcije i lažljivih politi?ara, to nije niti poenta ovog teksta, niti ideja ovog ?lanka, niti, ako dublje razmislite, ima ikakve veze sa onim što govorim.

Želim samo da kažem, ljudi, sagledajte ono što imate i budite malo zadovoljniji sa onim što imate, jer uvjek ima onih koji su u mnogo gorem položaju. Dani ?e vam se na bolje promjeniti brže nego što o?ekujete.