Intervju Crypt
Helly Cherry
Crypt je death metal sastav iz Mostara nastao početkom 2008. Dosad su izdali jedan EP naziva "Controlling The Madness" u duhu stare škole death metala. Trenutno postavu čine: Emir Salkić - gitara i vokal, Zoran Pervan - gitara i vokal,Milenko Paradžik - bass, i Milko Bogdanović - bubnjevi.
HC: Kažite nam nešto više o samom nastanku benda, njegovim prvim danima i najranijoj postavi. Ko je došao na ideju da se oformi bend i kada?
C: Bend je nastao pocetkom 2008. godine. Tada u Mostaru nije bilo gotovo nikako metal scene. Bilo je 2-3 benda koji su vježbali u podrumima i to je to. Te godine je Emir došao u Mostar studirati i zajedno sa sada bivšim pjevacem Mariom Vidovicem poceo razgovarati o formiranju benda. Kroz par mjeseci oformila se ekipa koja otad svira. Naravno Mario više nije u bendu, ali nas cetvorica smo ostali ista.
HC: Zašto old school death metal kao izraz?
C: Death metal je jednostavno se nametnuo kao prirodan i jedini moguci stil našeg sviranja. Svi u bendu smo zaludeni tom glazbom i obožavamo to svirati. Necu reci da je jedini nacin al je sigurno najlakši i nama najprikladniji da izrazimo ono što želimo kroz glazbu.
HC: Da li je kod vas ovako brutalan izraz postoji samo radi sebe ili se iza svega toga ipak krije i nešto više?
C: Taj stil ispocetka je bio samo radi sebe i tekstovi o kojima ste govorili bili su tu samo da upotpune glazbu. To se može vidjeti na pjesmama poput Fresh Cadaverous Flesh i Tomb of Abomination. Al to su oni poceci kroz koje valjda svaki bend mora proci dok se ne definira u potpunosti ono što želi stvarati. No mi nismo htjeli odbaciti nijednu tu pjesmu jer one jesu naše i ponosni smo na to. Tek kasnije se tu pocela stvarati svijest u bendu oko tekstova i oko te, kako ste vi rekli, ideologije koju želimo i možemo predstavljati. Maggots je primjer takve pjesme u kojoj se otvoreno suprotstavljamo dominaciji, bilo intelektualno, bilo novcano, bilo vojno i bilo kakvoj drugoj jednog covjeka nad drugim.
HC: Da li iza benda postoji ideologija (nihilzam i ostali izmi), ili je rec o cistom muzickom izrazaju?
C: Nihilizam sigurno nije rijec za to što pokušavamo prenijeti kroz glazbu. Nemam baš neke rijeci, a da kažem da je to neka fenomenologija covjecanstva ispast ce da pametujem...:D Stvari koje nas zanimaju trenutno su stanja ljudskog duha, ljudska percepcija stvarnosti, te sve ono na što je covjek spreman da preživi.
HC: Bol i bes kao inspiracija...
C: Možda cudno za jedan nadrkani (bar u glazbenom smislu) old skul death metal bend da kažem da ove dvije stvari imaju vrlo malo utjecaja na našu glazbu. Nas cetvorica u bendu smo najbolji prijatelji i nema tu nikakvih svada niti iceg slicnog. Tu smo samo da uživamo, da je zajebavamo i sviramo ono što obožavamo.
HC: EP Controlling the Madness koji ovde predstavljamo se bavi ako sam dobro skapirao borbom sa ludilom oko nas ali i sa ludilom u nama, borba sa samim sobom. Ovo je narocito vidljivo u pesmama Maggots i Throne of Insanity. Da li možete da mi prokomentarišete ove dve ali i preostale dve stvari sa EPja? Prilicno su brutalne.
C: Da, dobro si pretpostavio cilj tog EP-a. Vec sam prije nešto govorio o tim pjesmama ali da još kažem, mi ovdje živimo u okruženju koje uopce ne mari ni za koga. Tecko je tu uspjeti ikako, a ne kao glazbenik. Još da ne govorim o metal glazbi... Citav taj cilj je borba protiv tog mentalnog stanja koje kao da drijema u ludilu i pocušaj da ga se obuhvati. Nama je kao što rekoh brutalnost nacin izražaja a bojim se da je možda jedini na koji se može doslovno prevesti ta borba. Jer ružno je to, nema tu ljepote nimalo...
HC: Kakvi su dosadasnji komentari publike na vas rad…da li su mozda pesme stigle do inostranstva?
C: Komentari su pozitivni od ljudi koji vole old skul. :D Ostali ne mogu to ni cuti, što nas i ne cudi. No nama to ni nije bitno, ne idemo za tim da se svidimo raji, nego da odradimo ono što mi volimo pa ako se netko nade usput tko to voli, onda odlicno! Pa evo radimo intervju za vas, to je nama vec inozemstvo!:Dhaha
HC: Šta danas jedan bend poput vas može da ocekuje u BiH, tj. koliko može da postigne u totalnoj medijskoj muzickoj (sem interneta, naravno) blokadi? Da li su vama potrebni mainstream mediji i televizija?
C: Nama to nipošto nije potrebno! Moram ti to naglasiti, da nama treba mainstream onda se ne bi bavili ovim. Uvijek je lijepo kad te netko primjeti i pohvali, ali smo svjesni da necemo nikada živjeti od ovoga. Ovo je nama hrana za dušu i dok traje neka traje. Što se toga tice, nema tu nikakvih opterecenja ili nadanja tipa, sad cemo mi izdati album pa cemo tražiti 300 eura za svirku. Sve su to preseravanja. Ovo što mi radimo je iz ljubavi, a ljubav se ne kupuje niti prodaje.
U par casopisa je izašla recenzija, bila je promocija na par radio postaja, uglavnom u Americi (tamo ima hrpa toga, pa je lakše tamo postici nešto oko toga), nešto tu po Balkanu i tako. Al je to sitno sve.
HC: Sta mislite sta je bitnije za jedan bend, atmosfera koju pravi svojim performansom ili tekstovi koji su kod vas provokativni. Mozda vama ovo pitanje nema smisla ali masa bendova ne dopunjuje svoje tekstove nastupom i obrnuto, vec tekst stavlja u drugi plan.
C: Da, i po meni je po meni veliki nedostatak ako se bend fokusira iskljucivo na glazbu. Odgovor na tvoje pitanje je samo jedan, mora biti u ravnoteži. Bend bez publike ne postoji. Atmosfera na svirci je ono za što svaki bend živi, naravno da se mora na tome raditi, al ako se glazba svodi samo na što tehnickije iživljavanje na instrumentima onda to gubi svaki smisao. Nema nikakve poruke, mogu onda upalit i bušilicu i headbang-at na taj zvuk... Glazba je umjetnost, a svatko tko se bavi umjetnošcu mora barem pokušati prenijeti svoje emocije na onoga tko ce to slušati u ovom slucaju.
HC: Šta ce se dalje dešavati sa Crypt?
C: Planovi za buducnost su jasni. Dakle, vec sam spomenu da je Mario napustio bend. Nije tu bilo nikakvih svada, jednostvavno nije više mogao uskladiti obveze. Emir i Zoka sada pjevaju. Trenutno smo u kreativnoj fazi :D, radimo puno na novim stvarima i cim se nakupi dovoljno materijala idemo snimat album. Nadamo se da bi to moglo biti do kraja 2011. godine.