Vozim u granici dozvoljene brzine. Ne brinem da će me policija zaustaviti. Onaj ko ima čistu savjest ne treba da strahuje. Iz suprotnog pravca dolazi još jedno auto, veliki lijepi džip. Izgleda da i on vozi primjereno. Policajac je pored puta. Izleće na ulicu, priprema se da digne Stop palicu, da zaustavi džip domaćih tablica. Od jednom se zaustavlja, kao oparen, palica brzo pada, ostaje uz nogu, kao da ne želi da se vidi. Džip lagano rola pored snuždenog policajca, vozač lijeno odpozdravlja. Ovo nije izolovan slučaj. Ovo se ne događa tu i tamo. Ovo je svakodnevna pojava i ovo je samo jedan (u mnoštvu mnogo većih i blatantnijih) primjer kako policija tretira "one koje ne poznaju". Favoritizmi, prijateljstva i posao, formalno granice se ne vide i ne postoje. Društvene teme nikada nisu lake i jednostavne. Sa jedne strane imate vlast i njezinu plavu ruku, a sa druge imate narod koji želi da preživi, mlade ljude koji znaju da pretjeruju, ali vide i sve greške, pretjerivanja, prekomjernu i zloupotrebu vlasti te iste plave ruke, vrlo često od strane ljudi koji su diskutabilno završili i osnovnu školu, ali pošto imaju značku, umišljaju da nema granice njihovih ovlašćenja. Zamršena, teška i nezahvalna tema za psihologe i sociologe, ali se Psiho Mistik, uz pomoć MC Lazy Rhaps, upravo nje uhvatio na ovom kratkom singlu od dvije stvari posvećene neprestanom konfliktu vlasti i mladeži na ulicama intelekta i očekivanja. Gdje će te većeg sociologa od same ulice? Ko je u pravu, a ko nije , je na vama da odlučite jer ste i vi svi dio ovog sistema, a cilj ove recenzije je da barem malo razglasi jedan mali, ali vrlo snažan muzički zemljotres, oblik izražavanja, vrlo korektan i možda najpošteniji način da se čuje stav, mišljenje, glas ove generacije, a da nije pseće psovanje, neartikulisano urlanje, utjerivanje straha, pesničenje i proklinjanje žive, mrtve i zombi familije. Kako tekstualno, tako je i muzički ovo kratko ostvarenje zastrašujuće i vrlo morbidno, što nije niti malo za čuditi jer produkciju potpisuje Dvorska Luda, dr. primarius crnogorske ekstremne rap produkcije, koji je i uradio dubstep remix naslovne pjesme kao drugi dio singla. Nekome se sviđa, neko se gnuša, ali neoboriva i nedvosmislena je činjenica da je ovo još jedno vrlo značajno i visoko profesionalno rap izdanje koje se ređa u jednom zapanjujućem nizu albuma i singlova ovdašnje rap produkcije, a sav taj trud i rad je nešto što vrijeme niti čovjek ne mogu obrisati - za vjeke vjekova. Amen.
Nikola Franquelli